Bugarska; 21.-25.06.2018.

Bugarska

Devet planinarki i planinara HPD „Bršljan–Jankovac“ sudjelovalo je zajedno s našim prijateljima iz Našica i Belišća na petodnevnom izletu u Bugarsku, koji je obuhvaćao uspon na najviši vrh Balkana, Musalu, 2925 metara.

Po dolasku u Sofiju, obišli smo katedralu Alexander Nevsky te uži centar Sofije. Zahvaljujući Hermini, imali smo fantastično predavanje o ostacima starog Rimskog grada koji smo, lutajući Sofijom, otkrili. U večernjim satima smještamo se planinarski dom Aleko (1810 m), koji se nalazi u najstarijem parku prirode na Balkanu, Vitosha. Drugi dan počinje naša planinarska avantura, uspon na najviši vrh Vitoshe, Cherni vrh (2290 m). Usput, penjemo se na i  na Veliki Reizen, gdje se nalazi meteorološka postaja. Početni strmi uspon ubrzo se pretvara u laganu šetnju planinskim pašnjacima. Kružnu rutu krase bezbroj planinarskih izvora i šuma crnogorice.

U večernjim satima krećemo prema Borovcu, poznatom Bugarskom ski-centru. Rano ustajemo, kako bi uhvatili prvu gondolu koja nas podiže do Jastrebeca, te u nastavku hodanje prema vrhu Musala. Lagana kiša, uz nisku temperaturu, daje osjećaj da je vani u najmanju ruku kasna jesen. Po dolasku do planinarskog doma Musala, kratko se odmaramo pa nastavljamo prema domu Ledeno jezero (po starom Everest), koji se nalazi neposredno ispod samog vrha i pored kojeg je Veliko ledeno jezero (2.709 m), najviše jezero na Balkanu. Taj zadnji dio uspona je dosta zahtjevan, posebno u dijelu gdje se mora proći u dva navrata dijelom koji je vrlo strm a još je pod snijegom. I, stigli. Krov Balkana. 2925,4 m. Najhladnija točka na Balkanu (prosječna godišnja temperatura -3). Između 1949.-1962. vrh je nosio naziv Staljin. Pročitao sam da se s vrha za lijepog vremena mogu vidjeti Egejsko i Crno more, no nisam siguran da smo to baš vidjeli. Prekrasni vidici, slikanje pa spuštanje prema početku staze kako bi uhvatili zadnju gondolu za povratak do Boroveca.

Četvrti dan ujutro krećemo prema Rilskim jezerima. Prolazimo mjesto Paničište te se dvosjednom sedežnicom dižemo do planinarskog doma. Iako kiša ne pada, dosta je oblačno te nam je vidljivost vrlo ograničena. Strmo se uspinjemo te obilazimo jezera zanimljivih prevedenih naziva (Suza, Bubreg, Oko, Blizanci, Trolist, Riblje jezero, Donje jezero). U nastavku se uspinjemo na Ezeren vrh (Jezerski vrh) odakle je fantastičan pogled na jezera, no nismo uspjeli dočekati razvedravanje te se vraćamo prema žičari. Mislim, priroda je …ostaneš bez riječi. Ono što nas je svakako oduševilo je brojnost planinara, posebno grupa mladih ljudi, rekao bih školski razredi.

Nakon spusta, odlazimo do zadnjeg mjesta gdje noćimo (Magiyata na Rila). Taj hotel uz samu Rilsku rijeku je pravi mali dragulj. Cijelu noć u sobi čuješ šum vode.

Zadnji dan. Posjet manastiru Rila. Obilazak muzeja uz vodičicu, koja, iako je govorila  bugarskim jezikom je većim dijelom razumljiva. Ovaj samostan je najvažniji bugarski kulturni, povijesni i arhitektonskim spomenik, te jedna od najvažnijih turističkih atrakcija Bugarske. Nevjerojatno zdanje, koje je upisano i u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Popodne polazak prema Hrvatskoj. Dolazak u Osijek u večernjim satima. Iznimno zanimljiv izlet, odlično osmišljen i besprijekorno planiran od strane našeg Zoke. Teško je opisati sve te ljepote, pa svakako preporučam da si to stavite u jedan od mjesta koja obavezno morate posjetiti.

Ivan Lončarić

You may also like...