Čuda prirode-Kraljevski grad Jajce; 27.-29.04.2018.

ČUDA PRIRODE – KRALJEVSKI  GRAD  JAJCE

Trodnevni izlet, 27. 28. 29. travnja, započeo je kao i svaki drugi – ispred ili iza Spara, kod Roki – tikija. Čak nas je i naš vozač Bero iznenadio – došao je na vrijeme i točno u pet ujutro avantura je krenula. Vožnja do Banja Luke prolazi bez većih poteškoća. U Banja Luci dočekuje nas naša domaćica i „vodičica“ Nada Gajić koja nas vodi kroz uži centar grada. Šetnja starom utvrdom, pa odmor uz originalni banjalučki burek, kavu i pivo brzo završava. Hitamo do Berinog autobusa i krećemo putem Mrkonjić grada i našem slijedećem odredištu – sportsko rekreacionom centru Balkana. Zatečeni smo ljepotom i urednošću jezera, samog restorana kao i hotela na samom jezeru. Po obilasku svega,  dovoljno „nasukavanja“ i odmora, nastavljamo naše putovanje prema trima izvorima rijeke Plive. Tu započinje i malo planinarskog hodanja. Dolazimo do prvog izvora koji nas oduševljava, te sa nevjericom gledamo koliko se samo ljepote nalazi na tom mjestu, kolika je snaga tih ogromnih količina vode koje se gromoglasno sunovraćuju niz mrke kamene litice. No, iznenađenjima nikad kraja. Nakon ljepota Plivinih izvora stižemo na nove fenomene prirode rijeke Janj i njene Janjske otoke. U nepreglednom zelenilu naziremo nastambe okružene stotinama malih potočića, malih slapića i prekrasne  vegetacije koja naprosto buja u tim ogromnim količinama smaragdno čiste vode. Riječima neopisivu ljepotu krajolika zaokružuje veličanstveni vodopad uronjen u raskošnu vegetaciju cijelog krajolika.

Puni utisaka i novih spoznaja krećemo ka našem cilju – Jajcu i planinarskom domu Ćusine ponad njega. Brzo prolazimo pokraj Plivskih jezera jer nas već hvata večer. Do njih ćemo sutra. Dio puta nas vodi preko jezera i drvenog pješačkog mosta u našu današnju posljednju avanturu – uspon do planinarskog doma. Poslije uspona, dolaska i „rasporeda“ po sobama krenu, a što drugo do – narodna veselica. Jedni umorniji i ozbiljniji planinari odlaze ranije na spavanje i zasluženi odmor te da se pripreme i za drugi dan boravka u domu Ćusine. Naravno, za drugi dio ekipe veselica  se  produžila dugo u noć.

Nakon prvog dana se zaista  moramo zahvaliti našem domaćinu Velidu Hranjiću koji nas je proveo kroz ljepote ovoga kraja, te nam svojim eruditskim znanjem proširio vidike.

Dan dva – subota. Jutro nas dočekuje sa sumaglicom. No, uskoro se pokazuje sunce i ukazuje nam sve ljepote ovih planina. Mi se užurbano pripremamo za današnji pohod – uspon na Otomalj. Za sam uspon prijavljuje se 31 planinar senior i jedan ne junior, nego legos. Naime, naš Matej ima tek pet godina  ali se sa nama (naravno i roditelje iskusne planinare) upućuje na prilično zahtjevnu stazu. Točno u 9 sati krećemo u avanturu ispenjavanja Otomalja, dominantne planine iznad Plivskih jezera.

Dok se „hodači“ uspinju prelijepim šumskim stazama, dio planinara se odlučuje za manje napornu stazu oko jezera i vožnju njime za to namjenskim brodom.

Mi po planinarskoj stazi dobro napredujemo, pa stižemo do lovačke kuće, mjesto odmora prije završnog uspona. Slijedi toliko željeni odmor, ručak iz ranca i pripreme za završni uspon. Oko 13 sati krećemo prema vrhu. Staza kreće dosta okomito, te se dio bolje pripremljenih planinara odvaja te nakon 40-setak minuta stižu na vrh – čuje se samo jedna riječ- prekrasno. Vidik je zaista čudesan. Drugi dio nepripremljenih planinara, uz kraće ali češće pauze, dolazi nešto kasnije. Uglavnom, sva 32 planinara koja su krenula, uz dva vodiča, su na vrhu. Na vrhu nas je dočekala i pozdravila gradonačelnica Jezera, inače planinarka.

Slijedi duži odmor sa razgledanjem suncem obasjanog krajolika, doline i udaljenih Plivskih jezera. Nakon odmora, svakakvih „naslikavanja“, pomalo umorni ali dobro raspoloženi, spremni smo savladati spust sa 1056 metara, tu zadnju dionicu puta. Spuštamo se u mjesto Jezero kao kompaktna grupa umornih ali zadovoljnih planinara. Svjesni da umor nestaje ali zadovoljstvo svim učinjenim i viđenim zauvijek ostaje. Ovom prilikom zahvaljujem se i našem vodiču Seadu na lijepom i poučnom vođenju naše današnje hodnje.

No, dan se ne završava silaskom s planine. Uz kraći odmor naš Berislav nas vozi do skupine malih mlinova i vodenog parka na ulazu u Jajce. Razgledavajući i slikajući, ovjekovječivši  svoja viđenja prekrasnog vodenog ambijenta, polako se odvajamo od tih prirodnih ljepota te krećemo put našeg planinarskog doma Ćusine. Tu nas čeka ostatak „light“ grupe koja se je vratila nešto ranije. Slijedi večera koju su nam priredili naši gostoljubivi domaćini na čelu, sa sada već i našim,  Velidom.

Slijedi brzo presvlačenje i pripreme za večeru. Ovdje zaista pohvaljujemo naše domaćine na fantastično pripremljenoj hrani – čuvenom bosanskom loncu. Oduševljeni planinari, ne zaboravljajući tu ukusnu večeru, uz pivo i kavicu s užitkom prepričavaju današnje proživljene događaje, te uz D.J-a  Beru i njegovu izvrsnu glazbu, nastavljaju već tradicionalnu veselicu.

Jutro je. Nedjelja. Svi uranili, svi orni za nova spoznavanja. Jedva smo dočekali domaćina sa kombijem u koji ubacujemo nepotrebnu prtljagu za današnja događanja. Dok čekamo „pala“ je i kratka tekma sa na brzinu nađenom loptom.

I, evo nas u pohodu na staru Jajačku utvrdu u kojoj su stolovali bosanski kraljevi. Nakon obilaska utvrde slijedi posjet Muzeju revolucije, zgradi u kojoj je stvorena bivša Jugoslavija. Nezaobilazan je posjet  jajačkoj atrakciji – vodopadu Plive u centru grada, mjestu gdje se ona ulijeva u moćni Vrbas.

Dalje krećemo u finiš našeg boravka u Jajcu – na rafting Vrbasom. Oni koji su se odlučili na ovu avanturu autobusom kreću uzvodno. Dobivamo opremu i ulazimo u čamce, neki po prvi puta na ovaj način. Raspoloženje ne jenjava, adrenalin odrađuje svoje, uzbuđenja je na pretek. Drugi čamac gubi planinarku i skipera. Po njihovom spašavanju nastavljamo uzbudljivo putovanje bukovima i vratolomijama Vrbasa. Većina oduševljena i vidno zadovoljna pristaje uz malenu livadu gdje nas čeka ručak. Jelo, četrdeseto minutni odmor uz prepričavanje utisaka, pa ponovno u čamce (sa malo izmijenjenim postavama).  Uz poneko izgubljeno veslo, udar grane i obilato zalijevanje ledenom vodom, dolazimo do Plivinog vodopada. Uživajući u njegovoj fantastičnoj atrakciji, dio Hrabrijih planinara – veslača odlazi na „tuširanje“  u njegovo samo podnožje. Vrijeme brzo prolazi, mokri i dobrano pothlađeni  krećemo na posljednju etapu raftinga. Za dvadesetak minuta tri čamca stižu na cilj. Slijedi izvlače čamaca iz vode, ali nema četvrtog???  S pravom smo se zabrinuli jer su se oni prevrnuli na jednoj opasnoj prepreci. Zahvaljujući prisebnosti cijele ekipe i dobroj opremljenosti uspjeli su se vratiti u čamac i uspješno doploviti do cilja.

Pozdravivši se sa našim domaćinima, presvučeni, utopljeni, umorni krećemo ka našoj zadnjoj destinaciji Banja Luci. Stigavši u Banja Luku, po vlastitom izboru odlazimo na ručak.

U Osijek dolazimo oko 24 sati. I, kako se kaže -siti, umorni ali prezadovoljni, puni utisaka i novih saznanja o ljepotama kraja kojeg smo posjetili.

I za kraj, zahvalio bih se svim učesnicima na nadasve korektnom i odgovornom ponašanju tijekom cijelog izleta.

Hvala našem predsjedniku Muteru koji je najviše pomogao u organizaciji ovog zahtjevnog izleta. Hvala Miroslavu Bahmajeru na vođenju hodačkog dijela izleta, te Čedomiru Dikliću – Dikli koji je posao “metle“ odradio bez gubitaka. Posebno hvala malom Mateju Zahiroviću koji nam je uljepšao izlet svojom veselošću i dragošću. Hvala gospodinu Velidu i njegovim suradnicima na savršenom domaćinstvu i ljudskoj srdačnosti koju su nam iskazali.

Pozdrav od vašeg vodiča. Do novog izleta – „vedro“ svima.

Vaš vodič, Josip Karakaš

Foto: Ivana Sović