HPD „Bršljan- Jankovac“ Osijek, godina je 1895…
HPD „Bršljan- Jankovac“ Osijek, godina je 1895.
Planinarenje ima dugu tradiciju, ništa neobično, ali u Slavoniji, e tu je već upitnik. Kako je 1895.god., na jednoj organiziranoj šetnji na Jankovac Dr. Schwarz, liječnik iz Osijeka, rekao, pozvao sam vas da mi budete gosti, a imam i ideju, osnujmo i mi planinarsko društvo i neka se zove Bršljan i dogodi se. Osnovano je tako prvo planinarsko Društvo u Slavoniji, kao grana zagrebačkog planinarskog društva. U toj skupini našla se i Vilma Vukelić, 16 godina, obećala je da će biti pisac i spominjati ovu značajnu šetnju do Jankovca.
Sada je 2016. god. i mi imamo Đorđa Balića, planinara i pisca knjige o Jankovcu, zaljubljenika u prirodu. Predloži nam da mi spojimo ta dva doba i neka to bude, tragom prvog izleta – retro. Napiše on program izleta, a mi samo mahnemo rukom, ma daj Baliću preoptimističan si. A kako se on ne da zbuniti, nije nam preostalo ništa drugo nego prihvatiti. Željka Pavlić dobije odraditi taj izlet. Kada je pročitala program, samo je rekla, u šta sam se ja upustila. 
Dobro da jesi, super si to odradila.
Da ne bude samo planinarski bio je i željezničarski dio, jer Osijek je tada bio dio velike Austro-Ugarske, imao je „žilu kucavicu” prugu, uskotračnu Gutmanovu prugu. Na Jankovac se putovalo vlakom, tzv. Gucom. Obučeni retro, sjedamo u vremeplov i čekamo polazak. U 6 sati ispred željezničkog kolodvora Osijek sve po propisu, prometnik, Zvonko, da znak „polazak“. U jednom trenutku pomislim, možda smo u vlaku Hery Potera, krećemo sa nevidljivog perona…. Dr.Schwarz nas svakog ponaosob pozdravi, zahvali što smo se odazvali njegovom pozivu za šetnju do Jankovca. Zatim nas pozdravi predstavnik Gutmanovih. I na kraju gospodična Vilma. Jedino nam fali što u to vrijeme nije bilo našičkog bureka, ali je bilo kruha, i masti u Požegi i Velikoj, planinari, naravno. I željezničari su tu, svi se pitaju, šta je ovo. Vagonaši, čita naš službeni željezničar pjesmu, ako netko ne zna, …rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi… Ja kao bivši željezničar mislim da je ovo „specijalni vlak“. Zajedno se slikamo kod stare lokomotive i nastavimo dalje do Trenkova. Tu nas čeka kočija i bicikli. A onda vidim da ni vremeplov nije imun, (samo za one koji imaju moć zapažanja). Biciklisti su bili zanimljiviji, naročito Miro i Ljilja, vozili su se na jednom biciklu.
Stižemo „treći dan“ u Veliku. Ponovo doručak pa obilazak crkve, „buduće bazene“ i na kraju šetnja do Jankovca. Na Jankovcu nas dočeka glazba, za glasovirom Andreja Gribl , DJ Mitar i izložba „Gutmanova pruga“ .
Druženje potraje do 15:00, sati , a onda povratak u „budućnost“ u 2016.god. Razmišljala sam da zaustavim vremeplov u nekom drugom, boljem vremenu , ali dok ja tražim neko bolje vrijeme, čujem konduktera, zadnja stanica Osijkeeek.
Pišem i razmišljam, kako je ovo super ideja za neki drugi izlet, stvarno odlutaš i budeš šta hoćeš, nakratko bar.
A o ljepoti jeseni na Papuku, treba jedna posebna priča. Ne postoji boja koje nema. Predivno.
Hvala Baliću, Željki , planinarima Požege i Velike, željezničarima i svim vama na ovom predivnom danu.
Mislim da smo svi uživali.
Angelina
U Osijeku, o4.11.2016.god.
