In memoriam Ivan Buco Vučak

IVAN BUCO VUČAK (11. ožujka 1950. – 31. svibnja 2017.)

Govoriti o Buci planinaru vrlo je teško. Sigurno je puno slika i planinarskih priča i sjećanja ponio sa sobom. Njegovi prijatelji, suputnici, partneri sa naveza pomogli su da saznamo ponešto gdje je Buco bio i doživio.

Ivan Vučak-Kavkaz ’90

Buco se rodio u Osijeku, osnovnu školu i gimnaziju završio u rodnom gradu, a Pravni fakultet u Zagrebu. Planinariti je počeo 1978. godine sa suprugom Davorkom i sinom Tomislavom, gdje drugdje nego na Jankovcu.

Ono što je bitno znati o planinaru Ivanu Vučaku, za njega je boravak u planini samo bio razlog da bi mogao upoznati krajeve i ljude koje tamo žive. Često je na svojim putovanjima boravio u sredinama siromašnih domaćina, ali je ipak s njima dijelio i hranu i ležaj i prijevozno sredstvo, a probao je ući i njihovu kulturu, običaje.

Budući je njegov planinarski put neobičan i gotovo nemoguće rekonstruirati, zadržimo se samo na onome gdje je njegov rad mogla revalorizirati šira planinarska zajednica.

U vrijeme kada se formira alpinistička jezgra u Jankovcu sa mladim Mariom Poljakom, Buco predvodi nešto stariju grupu alpinista i visokogoraca. Uskoro je i cilj utvrđen – Ande u Peruu u Južnoj Americi – Huaskaran Norte 6655 mnm.
U ljeto 1983. godine vrh je osvojen u navezu Buco Vučak i doc Dubravko Marjanović. Kako je to bila prva alpinistička ekspedicija iz Slavonije, rezultat je bio i cilj drugima da ga potvrde i pomaknu. Tek 1994. kada se je Đakovčanin Igor Mikulić popeo na Aconcagu (6960 mnm) oboren je Bucin uspon iz 1983. godine. No i danas, 34 godine docnije, samo se je 6 slavonskih planinara popelo više od Buce.

U novogodišnjoj noći sa 1986. na 1987. godinu izgorio je planinarski dom na Jankovcu. Buco bude biran na mjesto predsjednika „Jankovca“, ubrzo se osniva Koordinacioni odbor za obnovu doma na čelu sa predsjednikom Vladimirom Tomićem. Buco kao predsjednik društva preuzima koordinaciju između Odbora i društva – ustvari Buco je motor koji obnavlja dom.
Radovi su započeli početkom svibnja 1987.g., a već 27. prosinca 1987. dom je uz skromnu svečanost otvoren.

Ivan Vučak-Huaskaran ’83

Godine 1990. organizira se 1. slavonska visokogorska ekspedicija na Kavkaz. Buco je zamjenik vođe ekspedicije i vođa uspona. Uspon na vrh Elbrus je djelomično uspio jer se pri vrhu dogodila nesreća tako da su naši članovi odustali od uspona radi spašavanja života stradalih njemačkih planinara.

Buci je Kavkaz 1990. godine bio zadnji veliki uspon. Boravak i cjelokupni doživljaj ekspedicije u Peru 1983. godine cijenio više od ostalih putovanja na kojima je boravio.

Za svoje „istraživačko“ planinarstvo dobio je priznanje Slavonskog planinarskog saveza „Dragutin Lerman“ za 1988. godinu, te 1990. godine kao učesnik 1. slavonske visokogorske ekspedicije Kavkaz ’90.

Bucin prijatelj, nezamjenjivi član naveza, Dubravko doc Marjanović u ime svih planinara se oprašta od našeg prijatelja riječima:
„Danas u 9.12 napustio je tijelo Ivan Vučak Buco. Sunce se diže, Mjesec se puni, a dan se duži – izvrsno vrijeme za polazak prema Bhagavad giti.

Sretan ti put!