Izlet u nepoznato; 15.-16.07.2017.

Put u nepoznato  15-16.07.2017.

Jedan od zanimljivijih izleta-putovanja u našem planinarskom društvu Bršljan-Jankovac je put u nepoznato. Skoro do zadnjeg dana organizatori izleta taje destinaciju, odnosno mjesto gdje nas vode. Svake godine se u rekordnom roku popuni bus. Tako je bilo i ove godine. Tek u busu smo saznali da je cilj našeg dvodnevnog  puta Subotica grad u bliskoj nam Vojvodini. Možda se pitate što planinare može privući u taj ravničarski kraj. Vjerujte mnogo toga.

U dobrom raspoloženju prolazimo Batinu i Bezdan, sa pjesmom smo u tem Somboru, i na kraju Subotica ili po starom Sobotka.

Normalno je da smo stali kod poznate ogromne tržnice nazvane Buvljak. Pomalo me podsjeća na naš sajam starina u Tvrđi. Lagana kupovina što nam treba i ne treba.

Vrijeme odmora i kavica je završilo. Domaćin nam je veliki planinar-alpinac Iso Planić, prijatelj našeg Stipe Božića. Sudionik nekoliko pohoda na Himalajama. Iso i sin mu Aleksandar vode nas gradom.

Subotica se spominje još davne 1392. No pravi procvat grad je doživio u 18.st. Mađari, Austrija i bogati Židovi stvorili su grad kakav je danas.

Prolazimo halu sportova, dolazimo do prekrasnog parka imenom Dudova šuma. Naravno sada u parku nema dudova. Ovdje nam se priključuje veći broj planinara iz društva Spartak. Pozdrav sa dragim prijateljima. Zadržali smo se kod spomenika planinaru-alpincu Drenu Mandiću koji je poginuo na zloglasnoj stijeni K2.

Šetamo lijepom šetnicom koju zovu Radijalac. Tu je poznata česma sa imenima subotičkih olimpijaca. Domaćini vole istaći da je Subotica, grad sportaša.  Polako dolazimo do sinagoge iz 1908. g. za koju kažu da spada u red najljepših židovskih bogomolja u Europi.

Primičemo se centru grada. Prevladava secesijski stil građevina, koji današnji stanovnici čuvaju i obnavljaju.

Prolazimo pored katedrale sv. Terezije Avilske sjedišta biskupije. Lijepo je vidjeti i zavjetni spomenik sv. Roka zaštitnika od kuge.

Najduže se zadržavamo u gradskoj vijećnici. Ona je centar i simibol grada. Građena do1912. g. Dekorativnost secesije ovdje je obogaćena romantičarskom notom mađarskog folklora. Prekrasni su cvjetni nakiti od keramike i kovanog željeza. Sa vidikovaca na tornju gradske vijećnice pruža se nezaboravan pogled na grad i okolinu.

Posjetili smo i franjevačku crkvu, građenu na temeljima stare Subotice, divili smo se Rajhalovoj palači.

Obilazak završavamo u domu planinara. Vrijedne planinarke dočekale su nas sa aperitivom, slasnim kruhom sa domaćom masti i kavom.

Biti u Subotici, a ne otići do jezera Palić, bio bi veliki grijeh. Prošli smo uređenim šetnicama uz jezero, divili se lijepim hotelima. Obišli smo kupališta. I Palić ima žensko i muško kupalište kako oni kažu „štrand“. Bilo je ugodno okupati se u bazenu sa ljekovitom vodom.

Dan završavamo večerom i pjesmom u poznatom restoranu Majkin salaš.

Odmor i noćenje u lijepom hostelu Kuća mira u Horgošu.

Drugi dan je planinarski. Hodat ćemo poznatom subotičkom pješčarom. Moram priznati da je mali broj planinara bio na toj lokaciji. I da se odmah razumijemo.  Sve je ravno, nema brda, ali nije lako hodati po pješčanim dinama. Domaćin predlažu kraću i dužu dionicu. Kraća 9 i duža oko 20 km.

Iskusni planinar g. Stevo vodi nas šumama proplancima i livadama. Ostaje mi nejasno kako se snalazi u toj divljini, bez oznaka i putnih tablica. Prošli smo nekoliko jezera i poslije 4 h oštre hodnje dolazimo do cilja, jezera Majdan. Kako je bilo lijepo uroniti umorne noge u čistu vodu jezera. Trebalo je oprat i grla, to smo učinili u restorani Bijeli bagrem.

U suton dana vraćamo se sa pjesmom u naš grad. Završio je još jedan put u nepoznato.

Hvala organizatorima na ideji i trudu u realizacije ovog lijepog izleta. Nadam se da ćemo se u što skorije vrijeme revanširati prijateljima iz drage nam Subotice.

Do nekog novog iznenađenja.

Pozdrav!!!

Osijek 19.07.2017.

Miroslav   Slovaček

Foto: Miroslav Slovaček & Milijan Žulj