Mosor; 15.-17.06.2018.

MOSOR 15.-17.06.2018. g.

            Poslijepodne, točno u 15h, naša ekipa od 12 planinara ispraćena je uz mahanja i pozdrave naše drage planinarke Sonje sa obližnje zgrade. Planirani dolazak u planinarski dom Malačka bio je u pola 11 navečer. Međutim, kako su planovi jedno, a život nešto sasvim drugo prilikom veće pauze u Kupresu na benzinskoj stanici uvidjeli smo da Majin auto teže curi te da je pukla cijev. A tada, kao iz nekog vica… auto su u skoro 7 minuta popravili policajac Ljubo i kapelan Marko te smo nakon zahvaljivanja i zajedničkog slikanja ipak sigurno krenuli prema cilju. Ljubo i Marko ako ovo čitate, još jednom od srca hvala. Oko ponoći stižemo u dom gdje brže bolje se spremamo u krevet jer sutra je dizanje u 5 i duži planinarski dan, a i naši planinari (Dejan i Anabela) koji su ranije došli već čvrsto spavaju.

            U subotu nakon doručka krećemo prema mjestu Gornje Sitno udaljeno oko 50 minuta vožnje od doma. Planirano vrijeme hoda je 7h i 30min te polako krećemo prema našem prvom cilju tj. vrhu Veliki Kabal uz kraću pauzu pri planinarskom domu Umberto Girometta. Do vrha pratila nas je kraća kišica i rosa te oblak koji se očito utaborio na vrhu. Na njemu se nismo dugo zadržali zbog vjetra i smanjene vidljivosti, tek toliko da popijemo vode, pojedemo nešto i lupimo pečat u dnevnik HPO. Do Vickovog skloništa do kojeg je prema mojim izračunima trebalo 30min nama je trebalo 1h 15min. Teren je tu bio najzahtjevniji. Vodič, moja malenkost, je ostao bez štapa, planinarka se bacala u provaliju do Gornje Sitnog, napredovalo se sporije, ali sigurno. Vickovo sklonište je vrlo zanimljivog oblika i u njega je, iako naizgled malog, stalo je dosta planinara. Ostali su se odmarali na suncu koje je izašlo i sušili se na vjetru. Nakon poduže stanke, krenuli smo prema Ljubljanu, našem drugom HPO vrhu. Taj dio smo odradili rutinski diveći se ljepotama Mosora. Silazak nam je bio najveći izazov i trajao je najduže pa smo nakon točno 10h hoda stigli umorni i sretni natrag do vozača kombija Minje i polazišne nam točke. Valja reći kako smo dijelom prošli i kroz područje koje je prošle godine zahvatio požar te se prisjetili krhkosti prirode i važnosti očuvanja onog čega imamo. Navečer, naš domaćin Mario nas je osigurao jelom i pićem, ali i velikim TV-om na kojem smo zajedno sa domaćinima pratili utakmicu Hrvatska-Nigerija nakon koje smo uzbuđeni pobjedom, ali i pogledom na Kaštel Stari legli spavati.

            U nedjelju krećemo na kraći pohod na vrh Sv. Biranj do kojeg vodi dobro markirana staza od doma za samo 50min hoda. Nakon slikanja i udaranja pečata krećemo nazad jer nas čeka put prema drugom vrhu Kozjaka Sv. Jure. Uz preporuku i savjete Dejana te izuzetnu spretnost naših vozača Maje i Minje dolazimo u mjesto iznad Solina gdje nam do vrha treba samo 30min cestom i makadamom. Nakon osvojenog i zadnjeg nam vrha krećemo opet prema BIH do našeg Osijeka, ali da ne stignemo ipak prerano pobrinuli su se granične kontrole. Dobro da smo dobro najeli Kod Bajre.

            Za kraj zahvalio bih se vozačima Minji i Maji, Maji također i na uslugama metle, Mariju Matasu iz planinarskog doma Malačka, gore navedenim Kuprešanima, Dejanu na savjetima i Brki na kombiju. Veliko vam hvala.

Čestitam planinarima sa izleta na upornosti i korektnosti, Žaklini što se nije bacila do kraja, ali i vjerovanju da vas vodim pravim putem. Samo ljubav ekipa, volim vas sve.

Vodič: Kristijan Copak

You may also like...