Nezaboravan posjet članova HPD-a „Bršljan-Jankovac“ Vražjem vrtu; 10.-11.09.2016.

Nezaboravan posjet članova HPD-a „Bršljan-Jankovac“ Vražjem vrtu

 

Ovaj su se vikend naše gojzerice uputile na Ličku Plješevicu – najveći, najimpozantniji i najljepši masiv u blizini Plitvičkih jezera. Lička je Plješevica izduženi planinski masiv – greben koji se proteže kroz istočnu Liku u Hrvatskoj, a manji dio nalazi na granici s Bosnom i Hercegovinom kod Bihaća. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 100 km od Plitvičkih jezera do izvora Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Najraniji poznati klasični naziv za noviju ličku Plješevicu bio je latinski Alpes Ferreae. Do 16. stoljeća upotrebljavao se stariji srednjovjeki naziv Vražji vrtal, tj. Vražji vrt.

Naša je avantura počela u subotu u ranu zoru. U 4.00 sata ujutro autobus pun zaljubljenika u planine kreće u smjeru Like, ali nitko od nas nije mogao slutiti kakve ljepote i koje vrijednosti nosi ta planina u svojim njedrima. Tek što smo došli u Liku usljeđuje pravo iznenađenje. Dolazimo u Rakovicu gdje posjećujemo Baraćeve špilje. Tamo nas dočekuje naš autoritativni vodič od kojeg smo puno toga mogli naučiti. Tako smo saznali da je ”Lijepa Naša” speleološki eldorado. Rijetko koja država na svijetu je s toliko površine u krškom području. Mi smo imali sreće što smo mogli doživjeti ovaj dragocjeni biser podzemlja koji je nastajao milijunima godina. Dok smo polako prolazili kroz dvorane i hodnike Gornje Baraćeve špilje od samog ulaza i Dvorane guano, kroz Dvoranu slonovih nogu, prepunu stalagmita i stalaktita visokih i do desetak metara osjetili smo trenutak vječnosti. Divili smo se Zmajevom ždrijelu i Dvorani izgubljenih duša koje u sebi kriju dio daleke prošlosti. Iskusili smo i ljepotu apsolutne tame i proveli ugodnih četrdesetak minuta u ovom mozaičnom podzemlju. Napuštamo Rakovicu i upućujemo se u Korenicu gdje nas srdačno dočekuju članovi PD “Mrsinj” koji su nam priredili slatku dobrodošlicu. Nakon upoznavanja i pozdravnih riječi drage predsjednice PD ”Mrsinj” gospođe Marijane Nahode uskačemo u naše gojzerice i krećemo u osvajanje Mrsinj grada. Danas do malih kamenih ostataka toga grada vodi planinarska staza koju je lijepo uredilo i označilo planinarsko društvo “Mrsinj” iz Korenice. Sunce nas prži, ali istovremeno osvjetljava ljepotu ovoga ličkog kraja. Uz pjesmu i druženje nakon sat i pol stižemo na brdo Mrsinj ispod čijeg se istoimenog vrha nalaze srednjovjekovne ruševine grada na 1097 mnm. Nekada upravno središte Krbavske biskupije, a danas samo ruševni ostaci zanimljivi znatiželjnicima poput nas. Ovjekovječujemo predivne vidike na lički kraj, a potom i jednu obiteljsku fotografiju za pamćenje. Spuštamo se lagano i uživamo u bogatstvu zelenila i raskoši ličke šume. Počinje kišica koja lagano rominja, ali mi smo već u autobusu i putujemo na objed koji su nam pripremili naši dragi domaćini. Nakon objeda započinje naša planinarska zabava. Započeti vikend u osjećaju sebe, razbuditi se pjesmom i plesom, probuditi maštu, znak je za neprocjenjiv vikend kakav bi svatko poželio. Teško je povjerovati da nakon toliko planinarskih koraka imamo snage za još više plesnih. Ali planina je lijek za dušu. Čini nas vedrima i veselima daje snagu i neku poletnu energiju. Iako je zabava trajala dugo u noć ipak smo svi čekali s nestrpljenjem naš sutrašnji cilj zbog kojega smo došli – doživjeti Plješevicu. U sedam ujutro svi krećemo u ličku avanturu. Neki su se ipak odlučili na “lajt” turu, a neki su željeli upoznati Korenicu. Nas koji smo se zaputili na vrh Golu Plješevicu sigurnim je korakom vodila naša Ana koja nam je bila planinarski vodič. Ova je staza ličke Plješevice izuzetno atraktivna zbog dugogodišnje vojne zabrane pristupa istoj i njezinih prirodnih ljepota, a posebno njezinog vrha Gole Plješevice. Staza u prvom dijelu vodi kroz nisko raslinje uz blagi uspon koji nam je dobrodošao za lagano zagrijavanje. Penjemo se dok nam poglede privlače grebeni i vrhovi Male i Gole Plješevice. Ulazimo u područje visoke bukove šume, te nakon sat hoda od ishodišta staza presijeca šumsku cestu i dalje nastavlja kroz šumu. Dovodi nas do šumske vlake od kuda se lijepo vidi Lička kapa i vojni objekt na vrhu Gole Plješivice. Slijedi spust, te ponovo uspon do mjesta gdje staza dolazi ispod dalekovoda. Oštar uspon vodi podno trase dalekovoda sve do izlaska na makadamsku cestu i telekomunikacijskih tornjeva. Tu pravimo kratku pauzu nakon uspona koji nam je oduzeo dosta snage te za okrjepu odmaramo uz pogled na vrh koji se diči pred nama. Travnatom se visoravni dižemo do grebena kojim koračamo lagano prema vrhu. Pred nama se ukazuje stjenoviti vršni dio grebena koji se diči svojom impozantnom ljepotom, a istovremeno izaziva strahopoštovanje. Oblaci brzo nadolaze. Uljepšavaju doživljaj i veličinu ove planine. Prolazimo kroz kameni kuloar i penjemo u oblake. I evo nas na samom vrhu ove ličke ljepotice. Na visini smo od 1648 metara. Umor u nogama, ali zadovoljstvo u srcu. Vrijedilo je svakog koraka. Nemamo svaki dan priliku vidjeti ovu ljepotu svojim očima i zabilježiti ove nevjerojatne trenutke. S jedne strane pogled na Liku, a s druge na neki novi potpuno novi, magični svijet iznad oblaka. Uživamo u svakom trenutku, ovjekovječujemo stotinama fotografija a potom se ispunjeni i zadovoljni laganim korakom spuštamo. Neki od nas su ispenjali i Ličku kapu koja se kao ponos Like diči kao kakav čuvar ispred samog vrha Gole Plješevice. Bio je ovo zaista dan za pamćenje.

Svi smo se sretno spustili, a kako to obično biva okrenuli smo se pogledati tu impozantnu planinu s koje smo sišli. Osjećali smo kako smo uspostavili sklad i harmoniju čiju ćemo posebnost dugo osjećati u srcu. I tako je za nas Slavonce završio posjet ovom predivnom ličkom kraju kojem ćemo se vrlo rado s ljubavlju opet vratiti.

Nemam riječi kojim bi mogla zahvaliti organizatoru, predsjedniku Miri Mutteru i svima koji su doprinijeli ovom prekrasnom izletu. Iskreno hvala za ovako druženje u kojem sam uživala svaki trenutak. Zahvaljujem našim domaćinima, članovima PD “Mrsinj” iz Korenice na ljubavi i dobroti koju su nam ukazali, a našoj dragoj Ani na sigurnom koraku i vođenju kroz ovu čarobnu planinu. Sigurna sam da je svatko od nas spremio dio ove impozantne planine u pretince svojega sjećanja.

Valentina Bušić