Po Slavonskim gorama–Papuk; 13.10.2018.
Po Slavonskim gorama – Papuk; 13.10.2018.
Po Slavonskim gorama
Da se zovem Valentina onda bi ovaj tekst vjerojatno počeo nešto kao…“U bijegu od svakidašnjeg stresa čovjek se ponovno okreće prirodi, otkriva njezinu ljepotu koja se možda najbolje ogleda u cvijeću i bilju“…No, ne zovem se a nisam ni žensko, pa je to onda „simpl tekst“.
Ovaj vikend, 13. i 14. listopada, gdje god da ste bili, niste mogli promašiti. Lijepo vrijeme svuda. Jutro malo maglovito, prohladno, no nakon toga pravo zadovoljstvo. Temperatura oko 17º C. Šuma. Lišće počelo padati. Mi smo bili. Na Papuku. Od Velike do Jankovca. Rekao bih da su to jedne od najčešćih destinacija koje se u hodnjama Papukom međusobno povezuju. Ja gotovo da i ne poznam planinarku/planinara koji nisu to prehodali u nekoj od barem 7-8 mogućih varijanti. Nas ukupno 30 (28 nas + dvoje padobranaca – Mara i Dražen) je to napravilo preko Šulerove staze do Nevoljaša pa u nastavku preko Talijanskog jarka do Jankovca. Iako nas je bilo 30, ritam hodnje je bio dobar što nam je omogućilo da u planirano vrijeme dođemo na Jankovac. A tamo..svega. Turaka. Streličara. Topova. Ljudi. Gužva. Srednjovjekovni viteški turnir. Čak i da nemaš dovoljno vremena, moraš za to odvojiti barem jedan sat pauze. Ak ništa drugo onda zbog toga da ne dođeš na „black listu“ kao vodič koji „samo juri“.
Tih sat vremena svatko je proveo u nekoj aktivnosti koju je smatrao najvažnijom. Kava ili pivo, ručak iz restorana ili hrana iz ranca. A kad sam vidio Željku kako iz luka strelicom pogađa gotovo svaki puta centar mete i to još s kacigom preko očiju, odmah sam požalio što sam joj nehotice rekao nešto neprilično…Željka, sorry još jedanput.
I onda. Polazak nazad. Prikupljanje. Prebrojavanje. Dvoje nedostaje. Već si mislim što se desilo, kad stiže Josip i odmah ko iz puške: Ona je rekla (misleći na svoju ženu) da trebamo ići ..tamo na drugu stranu. E, moj Josipe, niste još naučili da su one u pravu i kad je to pogrešno.
Vraćamo se preko Jezerca, prema Šumarskom fakultetu, pritom obilazimo izvor Dubočanke. Sjetih se, pa im na toj lokaciji pokažem kutijicu iz svjetske fore „Geocaching“. Koga to zanima, može o tome na: https://www.geocaching.com/play
Nakon kratkog odmora na fakultetu, krećemo prema Velikoj asfaltiranom cestom i makadamom. Pri tome, na napuštenom kamenolomu Tisovac izrađujemo „kružnu zajedničku fotografiju“ koja je, barem meni, baš dobro ispala.
Oko 16 sati smo ponovo kod minibusa u Velikoj, kao što je i bilo najavljeno. Sve ispalo po planu. U 18.15 bili već u Osijeku.
Za kraj. Odlična ekipa. Puno smijeha. Jedan novi planinar je doživio čari Papuka. Ja sam bio super zadovoljan. No, moja vodička mentorica baš i ne. Te, Ivane nisi ovo…pa nisi ni ovo….Mislio sam da će mala igra s Paracord narukvicama, gdje je ona „slučajno“ dobila jednu, malo omekšati srce, no..ne vrijedi..Kaže mi, ocjena..2+. Eto, stroga ali pravedna..Nadam se da ću idući put biti bolji.
Hvala svima, posebno pojedinim članovima drugih planinarskih društava (PD Zantlija i PD Krndija) što su nam se priključili na ovom izletu.
I, hvala vozaču Željku na sigurnoj vožnji.
Fotografije u nastavku su ustupljene od strane sudionika izleta. Napominjem da su sudionici izleta upoznati da će se neke fotografije objaviti na službenim stranicama HPD „Bršljan – Jankovac“.
Ivan Lončarić
