Makedonija; 05.-10.09.2017.

MAKEDONIJA „ZEMLJA SUNCA“

Nakon višemjesečnog planiranja i pregovaranja, zadali smo dosta ambiciozan plan ekipi za Makedoniju.

Idemo tamo gdje vječno sunce sja…
U utorak 5. 09. svi željni osjetiti pod nogama makedonske ubave i goleme planine, zauzeli su svoja mjesta u busu.
Krenuli smo put Skopja, našeg prvog odredišta u Makedoniji.
Za početak slijedi susret sa našim vodičem Živkom Temelkovskim.
Slijedi obilazak glavnog grada Makedonije.
Skopje važno strateško središte Balkana, smješten uz impozantnu rijeku Vardar. Okružen je planinskim lancima, Skopska Crna Gora, Vodno i Jakupica.
Tu nas dočekuje kičasti sjaj glavnog grada, mostovi jedan uz drugoga, arheološki muzej, spomen kuća Majke Tereze, čije zasluge neću niti pokušati nabrojati.
Ministarstvo vanjskih poslova, makedonska akademija znanosti i umjetnosti.
Dok istovremeno na siromašnoj periferiji žive skromni i dobrodušni ljudi koji rade za mali novac i nadaju se boljoj budućnosti.
Doživjesmo tu u samom centru i male nedaće, rekli bi neki nepredviđene okolnosti…
Ne volim osjećaj bespomoćnosti, ali ostati bez gaća dovoljan je razlog za doživjeti šok. Ne kradem pa ne volim da me se krade.
Oprez u Makedoniji je razložan.

Prekrasan dan vuče nas u ostvarenje cilja, uz male izmjene plana i programa.
Na Vodno ćemo ipak gondolama, u obilazak Milenijskog Krsta.
Slijedi posjet kanjonu rijeke Matke, te vožnja do Popove Šapke gdje noćimo.
Spavalice su propustile pravo“makedonsko veče“, uz fino makedonsko vino, uz zvuke trube, harmonike i bubnja, sve u čast jednom malom tek rođenom sinku.

Titov vrh 2747, čeka nas već slijedeće jutro.
Polazak je rano.
Do vrha je predviđeno 4-5 sati hoda, pokret je sa visine oko 1800 m.
Staza vodi kroz livade i pašnjake, ugodna je i prelijepa. Dan je očekivano sunčan i topao. Blagi povjetarac ugodno osvježava, ali i vara, jer mnogi su nepokriveni dijelovi tijela poprimili crvenu boju.
Slikamo se oko kule, monumentalnog zaštitnog znaka ovog vrha.

Golem Korab 2764, najviši vrh Makedonije u planu je drugi planinarski dan. Hotel na Popovoj Shapki napuštamo rano, sa lunch paketima vrlo osebujnih „mirisnih nota“.
Prva etapa zeleni kamion. U njega se ukrcavaju najizdržljiviji.
Uzbrdo kroz livade i pašnjake sa domaćim vodičem, uz ugodne pejzaže.
Uz put borovnice, potoci i nezaobilazni motiv pastira i ovaca, oni dane provode ležeći na travi.
Uspon na vrh je zahtjevan, ali činjenica da se sa vrha vidi Albanija poticaj je za popeti se.
Na vrhu Živko svima dijeli čestitke i komplimente.
Fotografije sa vrha ostaju kao trajna uspomena.

Druga grupa, malo manje izdržljivih kreće put sela Galičnik 1400m sa namjerom da se popne na vrh Medenica, cca 2200 m.
Nakon malih zavrzlama sa busom, nalazim kombi koji će nas prevesti do Galičnika.
U dvije runde droncamo se u kombiju našeg makedonskog prijatelja po imenu Dragče.
Danas imamo izlet iznenađenja!!

Konjske zaprege, rupe na cesti, šarplaninci na djelu, nepregledna stada ovaca…
Dolazimo na planinu Bistra, odakle nam se pruža fantastičan pogled na rijeku Radiku.
Usput saznajemo kako su u selu Galičnik 3 stanovnika, kao i da je razvijen etno-turizam.
Pruža nam se prilika družiti se sa planinarima iz Skopja, a oni su nas uputili u neke tajne planinarenja po Makedoniji.
Veselo društvance došlo je na svoje kad je svim osjetilima probalo „žutu“, mastiku, pa onda makedonsku rajčicu, sireve, pljeskavice i rebarca….raj za nepce svakog gurmana.
Red pjesme, red smijeha, red plesa i zabava u Galičniku je zajamčena.

Slijedeće jutro put nas vodi ka Ohridu, biseru Makedonije, duši Balkana.
Preko Debra, Struge dolazimo na jezero kristalno čiste vode, okruženo Galičicom i istoimenim nacionalnim parkom.
Ovjenčano ranokršćanskim i srednjovjekovnim crkvama, arheološkim nalazištima.
Plan iziskuje male promjene, pa tako slijedi:

Galičica, Magaro 2255
Jedna lagana prošetka, za kraj planinarskog djela izleta.
Sa ovog se vrha za lijepog vremena vide Grčka i Albanija, a mi smo bili sretni što smo vidjeli Ohridsko i Prespansko jezero.
Veliki dio ekipe je baždaren prošlih dana tako da nije bilo problema doći do vrha. Trebalo nam je prosječno 2 sata hoda.
Sretni što nas je i ova planina primila u svoje krilo, makar na kratko jer su nas pomeli vjetar i ledena kiša.
Dio staze vodi kroz šumu, nastavljaju se livade, uživanje u leptirima i cvijeću
Da ne bi sve bilo isto sa vrha se vraćamo drugim putem, malo strmijim, kamenitijim, ali što je to za nas.
Za kraj dana obilazak manastira Sv. Nauma, te iznenađenje večeri živa glazba, koja je bar donekle ublažila šok onima koji su bili osupnuti smještajem.
Zadnji dan našeg boravka u Makedoniji koristimo za šetnju i obilazak Ohrida, kupnju pokojeg suvenira, koralja jarko crvenih boja, bisera svih nijansi (ne sive) ….mliječno bijele boje.

U tri dana planinarenja propješačili smo 47 km, bili na 4 vrha iznad 2200 m, s ukupnim uzdizanjem 3560 m, najeli se borovnica i ostalih bobica, krijepili se izvorskom vodom, nadisali planinarskog zraka te napravili nezaboravne fotografije.
Uz druženja se upoznali sa Makedonijom i makedoncima iz prve ruke.
Sebe predstavili kao grupu izdržljivih planinara i planinarki, te dobili pohvalu vodiča kao prva grupa koja je u 5 dana ispenjala tri makedonska vrha.

P.S.
Nakon prvotnog šoka u Skopju, shvatila sam da u svemu ima neke fine paučine sačinjene od prijateljstva, srdačnosti, dobrih ljudi.
Moja su čula svakodnevno bogaćena novim doživljajima.
Vraćam se kući sa jednom torbom manje, ali sa kao Korab golemom, hrpom emocija.
Do nekog novog druženja sa Vama, vaša vodička Mirela