Proljetno buđenje na najljepšim stazama Papuka; 05.05.2018.

Proljetno buđenje na najljepšim stazama Papuka

Park prirode Papuk tajanstveni je trezor prirodnih bogatstva i kulturne baštine, koja je na tom području i više negoli raznovrsna. Nedaleko od Velike nalazi se floristički najzanimljivije područje Parka prirode Papuk kojeg čine brda Turjak, Pliš, Mališćak i Lapjak. Nekolicina hodača, članova HPD-a „Bršljan Jankovac“, u idealnom sastavu od osam planinara i osam planinarki uputila se ovaj prvi svibanjski vikend u jednu od ljepših papučkih avantura. Polazište je bila Velika u blizini crkve sv. Augustina odakle krećemo prema početku poučne staze Turjak. Inače brdo Turjak na kojemu se nalazi istoimena poučna staza zaštićeni je botanički rezervat. Staza je dužine 6,3 km, a pravo je florističko uzbuđenje kako za botaničare tako i za nas planinare koji smo željni upoznati neke ugrožene i zaštićene biljke naše najdraže slavonske planine. Staza vodi stogodišnjom šumom hrasta medunca i crnog jasena kroz vapnenačke travnjake i kamenjarska područja. Čitamo edukativne table postavljene uz stazu i promatramo predivnu floru: jaglace, visibabe, đurđice, prekrasnu modru sasu, kockavicu, orhideje, kavkaski divokozjak, crveni likovac, bijeli jasenak, sivu gromotulju i druge. Pa nije ni čudo da kod mladih ljudi diljem svijeta gori interes za botaničkim imenima djece ako se uzme u obzir novoprobuđeno zanimanje za prirodu i ekologiju. U bijegu od svakidašnjeg stresa čovjek se ponovno okreće prirodi, otkriva njezinu ljepotu koja se možda najbolje ogleda u cvijeću i bilju. Ovaj put smo se stopili s prirodom pa smo svoja imena davali cvijeću koje nam je bilo nepoznato. Osim što poučna staza ima zanimljivu floru i faunu njezina je posebnost visinska razlika jer kreće s 280, a završava na 720 metara nadmorske visine. Nakon prolaska ovom divnom stazom dolazimo na vrh Mališćak (740 m) na čijem se kamenom vrhu nalazi istoimeno sklonište. Sklonište Mališćak skriveno je iznenađenje svakom planinaru, a nalazi se na pola puta od Velike prema Ivačkoj glavi. Mala je to, ali idilična drvenjara u srcu Papuka koja može smjestiti oko petnaestak planinara. Iza nje malo niže nalazi se kameni balkon s kojeg se pružaju vidici na središnji Papuk. Sklonište je nedavno obnovljeno te je sada pravo nedirnuto blago u središtu Papuka daleko od poznatih ruta Slavonskog planinarskog puta kako bi se očuvala flora i fauna ovoga kraja. Pogled s ovog vidikovca nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Bezbroj fotografija nije dostatno kako bi se opisala ljepota koja se s njega pruža. Planinari bi mogli sjediti i uživati tu satima te bi uvijek odlazili ispunjeni nekom pozitivnom energijom Papuka. Nakon kraće pauze nastavljamo prema izvoru Orahove vode. Ukoliko se želite rekuperirati hladnom izvorskom vodom možete utažiti žeđ na brojnim papučkim izvorima koji se nalaze u blizini. Kratak odmor, a potom uspon na Ivačku glavu (912 m), drugi po visini vrh Papuka kamenit i strm. Svaki korak do njega je vrijedan budući da se na vrhu otvaraju nezaboravni vidici prema najvišljim dijelovima Papuka. Ovdje smo se zabavili smišljanjem što ćemo staviti u „geocaching“ kutijicu koja je skrivena upravo na vrhu Ivačke glave. Nismo ništa uzeli nego smo ostavili drugima planinarima jedan karabiner ukoliko im zatreba te se upisali u knjižicu. Vraćamo se do odmorišta Orahove vode gdje se pod krošnjama stoljetnog zelenog bukovog drveća častimo našim planinarskim ručkom. Potom dolazimo drugim grebenom prema starom gradu Stražemanu. S visinom se povećavala strmina prema Stražemanskom gradu, a sam vrh je odsječen poput krnjeg stošca. Prava je znatiželja istraživati izgubljene srednjovjekovne utvrde Papuka. A Papuk je zaista prava riznica istih. Kažu kako se utvrda Stražeman nalazi na brdu na 584 m n/v, između potoka Stražemanka i Radovanka. U razdoblju između pada Požege i pada Kamengrada, pod Osmanlije je dospjela i stražemanska utvrda, iako o tome nema sačuvanih izravnih povijesnih podataka. Nema podataka niti o vojnom korištenju stražemanske utvrde. Iz osmanlijskih je izvora poznato kako su stanovnici varoši, odnosno podgrađa Stražemana, bili dužni održavati utvrdu Kamengrad kao zidari i tesari ili raditi kao klesari topovskih kugli i zato su bili oslobođeni davanja poreza. Na vrhu se nalazi jedna rupa poput vulkanskog kratera. Neki su planinari prepričavali kako su se u njoj skrili kad ih je tu iznenadila hladna ciklona i jak vjetar. Premda su oblaci djelomično zatvorili vidike uživali smo u zelenilu samog vrha i raznobojnim biljkama. Spustili smo se na sjevernu stranu i krenuli prema Lipovcu (791 m) najvišem vrhu tog područja. Iza nas je ostajao u daljini šiljasti vrh Stražemanskoga grada. Kroz bukovu nas je šumu pratila kišica, ali zbog gustih zelenih krošanja jedva da je do nas i dopirala. Svi sretni i zadovoljni divimo se zelenim prostranstvima Papuka. Naš vodič Ivan poveo nas je do jedne skrivene livade usred šume. Bilo je to pravo iznenađenje usred šume vidjeti ovakvu neobičnu ljepoticu baš poput zelenog baršunastog saga. Livada nije bila u opisu puta. Ivan nas je iznenadio dodatnim sadržajem izleta pa smo tu livadicu u znak zahvalnosti nazvali po njemu. Sretni smo što smo doživjeli proljetno buđenje prirode na Papuku na osobit i nesvakidašnji način. Vraćamo se ispunjeni domovima nakon 7,5 sati hoda i najljepših dvadesetak kilometara kroz samo srce Papuka.

Putujući domovima od Velike prema Kutjevu mogli smo još jednom izdaleka mahnuti tom čunjastom stražemanskom brdu koje je nestajalo u daljini. Ovu ću hodnju zapamtiti po zelenim papučkim prostranstvima prekrivenim najljepšim cvijećem, mirisnim bagremima, kupinama, divljim ružama, lijanama, kaskadi raznobojnog kamenja, padinama obraslim borovnicama, smijehu, ugodnom druženju i dobrom raspoloženju. Hvala našem vodiču i organizatoru izleta, Ivanu Lončariću, koji je pomno osmislio ovaj izlet u okviru ciklusa izleta pod imenom „Po slavonskim gorama“. Voditi druge, unatoč velikoj odgovornosti, ujedno je nešto najljepše što planinarski vodič može pružiti planinarima. Upoznao nas je s najljepšim vidicima Papuka te brojnim usputnim pojedinostima, kako bismo istinski uživali i upoznali prirodu. Vidjelo se to po sretnim i zadovoljnim planinarskim licima, a mi s nestrpljenjem u srcu isčekujemo upoznati neki drugi kutak našega slavonskog gorja.

Valentina Bušić