Sokobanja-Rtanj 16.-18. lipnja 2017. godine

Sokobanja – Rtanj 16.-18. lipnja 2017. godine
Čuda Prirode Misterija zvana „RTANJ“

 

Prvo što mi je palo na um kad sam na sastanku  HPD „Bršljan-Jankovac“  vidjela objavu za ovaj izlet, bili su stihovi Branislava Nušića: „Sokobanja, Soko grad, dođeš star, odeš mlad!“ I to je otprilike sve čega sam se mogla sjetiti o tom području. Ima li istine u tome, odlučili smo sami provjeriti.

I tako, nakon što smo se tradicionalno, nešto prije ponoći 15. lipnja 2017. godine, u velikom broju  okupili na parkiralištu iza Bille, te nakon kratkotrajne zbrke oko jednog crvenog ranca (za koji se mislilo da je izgubljen), s našim vozačem Berislavom, uputili smo se put Sokobanje. Red čavrljanja, smijeha, drijemanja, granični prijelaz, pauza za kavu pred Beogradom, drijemanje i eto nas rano ujutro na našem odredištu- Sokobanja.

Dočekali su nas naši domaćini Zvezdan i Ilija, uz čiju  svesrdnu pomoć  je ovaj prekrasni izlet osmišljen i realiziran. Prvi dan započinjemo kratkim obilaskom ovog ljupkog turističkog gradića koji broji otprilike oko 3.000 stanovnika, a čiji se broj u sezoni godišnjih odmora (kao što je to za našeg dolaska) poveća i na 30.000 stanovnika. Uputili smo se lijepom šetnjicom uz drvored lipa u punom cvatu, prema središtu mjesta, s čijom poviješću i važnijim znamenitostima nas upoznaje naš domaćin Zvezdan. Prošlost i sadašnjost su spojeni na ovom šetalištu- staro Tursko kupatilo-Hamam i „Milošev konak“, koji su zaštitni znak ove banje.

Sokobanja se nalazi u jugistočnoj Srbiji  ušuškana u kotlini između dvije planine: Ozren i Rtanj, na obalama rijeke Moravice. Nadmorska visina je 400m. Veliki broj termalno mineralnih izvora kao i umjereno- kontinentalna klima, netaknuta priroda i čist planinski zrak učinili su banju prepoznatljivom. Sokobanjski termalni izvori otkriveni su još za vrijeme Rimljana. Zbog svojih djelotvornih moći bila je na stalnom udaru osvajača. Oslobođena je 1833. godine od Turaka i tada ulazi u sastav Srbije. Postala je prva ekološka općina u Srbiji.

Nakon laganog doručka (čitaj: ogromna punjena pljeskavica u ogromnoj lepinji) krenuli smo dalje.  Šetnjom kroz prekrasnu šumu zadivljujuće ljepote, prateći tok rijeke Moravice, došli smo do popularnog izletišta Lepterija i zanimljivog restorana smještenog ispod stijene, koju koriste kao prirodni hlad (naravno da smo u povratku uživali u ovim blagodatima). Otprilike nakon sat i pol pješačenja stigli smo do Soko grada- utvrde nastale za vrijeme cara Justinijana, a koja se nalazi na dva kilometra od Sokobanje uzvodno uz rijeku Moravicu. Naziv grada potječe od Sokolara koji su i za vrijeme srednjovjekovne države i za vrijeme Turaka umjesto poreza i drugih davanja plaćali „sokolarinu“ – davali su dresirane sokole. Po Soko gradu je banja dobila ime. Soko grad je 1413. godine razorio Musa Kesedžija.

Šetnja natrag do autobusa, smještaj u hotel, naravno, odlazak u banju na kupanje, šetnja po banji, zajednička večera u hotelu i nakon toga odlazak na počinak da bismo bili odmorni za sljedeći dan i uspon na Rtanj.

A taj sljedeći dan (subota),  je bio toliko prepun događanja, da mi je teško sažeti sve u nekoliko rečenica. Iz hotela smo krenuli rano ujutro, odmah nakon doručka, jer su prognoze ukazivale na mogućnost grmljavinskog nevremena, što prema riječima našeg Zvezdana, zna biti prilično neugodno, da ne kažemo opasno. Planina je to koja daje i privlači  prirodnu energiju velike snage.  I  tako, u razgovorima o vremenu stigli smo do sela Mužinac, gdje napuštamo autobus, ostavljamo Berislava da se zabavlja s domaćinima i raspoređujemo se u tri traktora kojima nastavljamo put do Tomićeve kolibe. Dakle, vožnja traktorima i tamo i natrag bila je neprocjenjiva, smijeh do suza, a istovremeno, bila je to prilika za panoramski razgled krajolika zapanjujuće ljepote. Kod Tomićeve kolibe napuštamo traktore i započinjemo uspon na planinu Rtanj. Što reći o ovoj planini? Rtanj je planina koja se nalazi u istočnoj Srbiji, oko 200 km jugoistočno od Beograda, nadomak Boljevca. Pripada Karpatskim planinama, a najviši vrh Šiljak (1565 m) predstavlja prirodni fenomen kraškog reljefa. Planina se naglo diže iz ravnice i završava skoro pravilnom kupom, pa mnogi vjeruju da je i Rtanj piramida slična onima u susjednoj Bosni. Tako kaže Wikipedia. Planina u svojoj unutrašnjosti ima brojne podzemne izvore, pećine i jame. Desetak biljnih vrsta raste samo na ovoj planini, a od njih svakako je najpoznatiji rtanjski čaj, na latinskom nazvan Saturea montana. Zbog njezina čudesno pravilnog oblika nastale su mnoge teorije o njezinom postanku i značaju, a istraživači energetskih polja tvrde da piramida Rtanj djeluje kao sistem koji na neki način apsorbira negativnu energiju iz okoline i transformira ju u energiju koja blagotvorno djeluju na ljudski organizam. Možda u tome ima istine, možda nema, nama planinarima to nije bilo bitno, Rtanj je za nas bio čaroban i otvorio se pred nama u svoj svojoj ljepoti: livade, cvijeće, ljekovito bilje, opojni mirisi, vidici koji oduzimaju dah i iznova nas podsjećaju koliko je priroda lijepa i pitoma, a istovremeno zastrašujuća i moćna. Vrh Šiljak nije bilo teško osvojiti jer nam je to planina dopustila, a onda se nad nama nadvio crni kišni oblak, potmula grmljavina upozorila nas je da je vrijeme povratka, pa smo se brzim koracima praćeni kišom i vjetrom, istom stazom spustili do Tomićeve kolibe. Tamo je za nas organiziran ručak. To smo znali ranije, ali nismo očekivali da će to biti kraljevski ručak i osvježenje u kojem ćemo uživati narednih sat, dva vremena.

I dalje pod dojmom ove planine začudne ljepote, traktorima se vraćamo natrag do sela Mužinac, pozdravljamo se s domaćinima, sjedamo u autobus i krećemo prema Vrmdži- naselju od 500-tinjak stanovnika koje se prvi put  spominje u pisanim dokumentima u 3. vijeku. Središtem dominira Latin – grad, rimska utvrda za obranu carske ceste koja je vodila za Bliski i Srednji istok. Od kada nosi ime Vrmdža to nije poznato niti je poznato kako je to ime dobila. Slijedi  povratak u hotel, večera u hotelu s našim domaćinima, glazba, pjesma, ples, odmor.

Posljednji dan ovog  prekrasnog  izleta proveli smo u obilasku slapa Ripaljka koji se nalazi na samo pet kilometara od centra Sokobanje, na planini Ozren. Slap je stavljen pod zaštitu države prije 60-tak godina, kao prvi spomenik prirode u nekadašnjoj Jugoslaviji. Prekrasno, mirno mjesto okruženo šumom u kojem smo uživali do ručka i polaska za Osijek.

Put prema kući prošao je u smijehu,  pjesmi, ugodnim razgovorima. Možda je to nekome  čudno, jer bilo bi logično da smo barem sjetni što je još jedan prekrasan izlet završio i mi se vraćamo kući. Mi nismo tužni, mi smo radosni, ovaj izuzetan izlet pružio nam je priliku da opet zajedno uz smijeh i pjesmu provedemo dane u prirodi, da se divimo njezinoj promjenjivoj ljepoti  i  osjetimo poštovanje spram njezine snage i da, bez obzira na naše različitosti, svi jednako uživamo i dijelimo radost boravka u prirodi. Mislim da je to naše zajedništvo pravo čudo prirode.

Eto, zato smo mi bili radosni i kad smo krenuli na izlet i kad smo se vratili kući, jer ovo je bio jedan iz niza izleta „Čuda i misteriji prirode“, a niz će se svakako nastaviti!

Jasminka Pavlov