Velika Duvjakuša 2016.

Sedmorica veličanstvenih: Velika Duvjakuša 2016.

 

Bilo je ovo planinarenje s pomacima. Počelo je s pomakom termina; rujan umjesto svibnja.

Nastavilo se s pomakom sastava. U zadnji tren dvojica otkazuju zbog obveza. Nema predaje; svi prihvaćaju pomake i, put pod kotače i noge…

Dan prvi:

Prikupljanje teče po dogovoru i, dok dlanom o dlan, Popovača, Petrinja, Rastoke, doručak. Plitvice, Korenica, Udbina, Gračac, Malovan – desno preko pruge. Cilj je Tremzina, vrh Oklinak sa 1187 m. Kako nismo šumari, ne pogađamo pravi put. Oni su otvorili novi. Mi si umišljamo, ali oni su gospodari šuma, planina, staza i markacija. Kroz blato novih putova i uz  brektanje traktora, pronalazimo markacije. Nastavljamo preko debala, grana i novih cesta. Uspon je prekidan rođendanskim čestitkama (Željko1) i odgovorima na pitanje: gdje će mu kum dovesti pečenog odojka (bolji su u Zadru)? Šumari ostaju dolje, a nas evo na Oklinku. Fotke i gutljaji pa nazad. Evo Knina i Lidla, a kombi još radi. Kijevo nas čeka s korom (oblaka) do pola Dinare. Bit će dobro. Pozdravi s tetkama, Markom, Ivom pa raspored za spavanje. Onaj kum zove; traži tor za odojka. Pokazuje se da odojak dobro pliva u salati, pivu, vinu; sve olimpijske discipline na šest jezika.

Dan drugi:

Ustajanje je u normalno vrijeme, njega imamo dovoljno. U 8:00 smo u Sutini, ruševnom zaseoku Ježevića, pod Gnjatom, na lijevoj obali Peruče. Kratka priprema i pokret. Sunce viri, ne navaljuje. Početak staze je položen, u šumi i vododerini. Počinje stalni uspon. Što smo višlje, šuma je rjeđa, vidici širi. Gledamo s desna na lijevo: Kijevski Kozjak, Lemeš, Prominu, Svilaju. Dolje je jezero Peruča, a iza nas litica Gnjata (Ježevićka Dinara). Prolazimo serpentinu nad Modrašom (dolina). Evo prijevoja i odvajanja putova za Jankovo brdo, Čorin Lacmen i Troglav. Vidi se Troglav, Duvjakuša, sklonište pod vrhom i greben Kamešnice. Idemo na vrh. Žurimo jer nismo doručkovali, a skoro će jedan popodne. Na vrhu razgledamo, fotkamo, čitamo imena heroja na spomeniku… U skloništu presvlačenje, gutljaji, doručak, zatezanje gojzi. Čistimo, zatvaramo i put dolje. Dvojica usporenih su odmoreni. Ranije su krenuli i čekaju na polovici spusta. Oko 16:00 smo kod kombija i krećemo na ručak. Kod Budiše travarica, orahovac, tamno pivo, pršut, sir, kruh i tele ispod peke, kava, Peruča pod nogama….. naporno.

Dan treći:

Pljusak počinje oko 5:30, a trebamo krenuti u 8:00. Kišobran ne služi ničemu. Oko deset do 8:00 jenjava, u 8:00 prestaje. Nevjerni sjede i uštipkaju, a doručak čeka u Ljubotiću. Mica zove pa krećemo na zapad, prema suncu.  Kod Maše za doručak je rakija, vino, sir, plećka, grožđe… Ipak, sjedamo u aute i put kanjona Krke. Idemo do Burnuma, spuštamo se do Manojlovačkih slapova pa cestom nazad do brane pod jezerom Brljan. Mica i Jere nas vraćaju u seosku idilu. Nekima se ne hoda pa Marko, Jere (sin domaćice) i ja idemo do Bilušića buka novom bijelom cestom. Šteta; spust je prvoklasan, vodenice devastirane, pristup rizičan. Za ručak je juha od pivca, kopuni lešo, kopuni pod pekom na krumpiru, pivo, vino… Jedva se otkidamo od stola i put Tribunja. Domaćini: Mirko i Željko1. Ne odustajemo od kupanja, s pravom. Lagana šetnja starim Tribunjom, klapska pjesma i pivo kod Anite (nekad Mišine) je točka na i.

Dan četvrti:

Ponavlja se jučerašnji početak (pljusak), ali i nastavak. Poslije doručka je kupanje, spremanje, zaboravljeno branje smokava, žižula, koštela. Idemo u Zaton (šibenski) na ručak kod Danijele uz ušće Krke. Vidici na ušće su jedinstveni; polaganost, mir, boje, mirisi…. Opet kum brine da ne kaliramo pa serviraju juhu od orade, dagnje, pizdice i kozice za predjelo pa brancina i oradu sa žara. Sve dobro pliva u vinu. Da jutros nije bilo plivanja, a sada priše, bilo bi potopljenih. Ante, Ante (kume, kume)… Krećemo kasno, iza 15:00. Tako i stižemo doma, ali sretno.

Zahvaljujem tetkama na strpljenju i gostoprimstvu, Marku i Ivi na pratnji, kumu Anti na čašćenju, Mirku i Željku1 na domaćinstvu, Ivanu na vožnji i svim veličanstvenima na druženju, dogodine.

Organizator: Stanko Kereta

Foto: Ivan Kereta, Milijan Žulj, Stanko Kereta