“Pohod slavonskim planinama” II ciklus, prva dionica; 21.-22.05.2016.

Kako je i najavljeno u subotu i nedjelju 21. i 22. svibnja krenuo je drugi Pohod Slavonskim planinama sa Petrovog vrha.

U 7 sati ujutro na Petrovom vrhu na startu je bilo 23 planinara – nas troje iz HPD Bršljan-Jankovac (Anica, Fac i Cvijo), troje iz PD Zanatlije (Majda, Branko i Darko i njegov pas Laća), dvoje iz Kutjeva (Tiho i Milan), trojica iz lokalnog HGSS-a, iz Novog Sada dvoje (Maja i Nenad), iz Beograda (Mićo i naša Violeta koja nije hodala, samo nam je davala potporu) i ostali su bili domaćini.

Nakon slikanja i pozdravnog govora našeg domaćina Ota, koji je glavni organizator i logističar pohoda, krenuli smo u 7,45 prema cilju prvog dana – Planinarskom domu Omanovac. Lijepo vrijeme, možda malo i pretoplo, uglavnom do Španovice smo svi stigli bez gubitaka. Na Omanovac smo stizali od 18 sati pa nadalje s tim da je bilo jedno odustajanje, kolega Mićo nije mogao dalje od prvog uspona poslije Španovice. Zadnji su stigli Darko, Laća i Maja, koja je usput oborila sve japanske rekorde u fotkanju svega i svačega te lupanju žigova u bezbroj pl. dnevnika. Na Omanovcu je navečer bilo prelijepo gledati zalazak sunca za Moslavačku goru te svjetla Pakraca, Lipika i Kutine u daljini, naravno uz hladno pivo i andole! Ovom prilikom moram pohvaliti našu Anicu koja je, bez vidljivog napora, prehodala ovu dionicu od desetak sati i prema nekim mjerenjima 33-34 km!

Sljedeće jutro start u isto vrijeme, ali na startu 13 planinara sa početka i jedan novi domaći. Samo jedna domaća planinarka je ostala, odustala je, na žalost i Anica, i jedan HGSS-ovac. Prva veća pauza je bila na Vodostaju u ugodnoj hladovini i s pivom iz potoka gdje su svi stigli manje-više u grupi osim naše simpatične „japanke“ koja je i dalje neumoljivo bilježila … sve. Tu treba pohvaliti Darka P. koji je vrlo strpljivo ostajao uz nju i pazio da joj nešto ne promakne. Na Brezovo polje smo krenuli na juriš i umjesto za dva sata stigli za sat i pol. Kratak odmor i uz novog domaćeg vodiča do Strmca gdje smo stigli oko pola šest. Znači nešto vremenski kraće ali i koji kilometar manje.

Treba pohvaliti Ota koji nas je pratio sa osvježenjima na svim stajalištima, prevozio višak opreme i odlično sve organizirao! Tako smo uspješno prošli ovu četverostruku dozu SPP-a koja i nije tako naporna kako se činilo i ovim putem pozivamo sve da se priključe sljedeće godine, treći vikend u petom mjesecu u 7 sati na Strmcu.

Vidimo se!

Šumar DC