35. PAPUČKI JAGLACI, 26.03.2017.god.

35.PAPUČKI JAGLACI, 26.03.2017.god.

Nakon nekoliko lijepih i sunčanih dana, osvane tmuran dan, a mi na jaglace. Kažu 35. jubilarni, nisam bila na svih 35, ali na 10 sigurno jesam. Uvijek kažem , ma neću više, ali onda sretnem drage prijatelje planinare , koje viđam rjeđe, samo na ovakvim okupljanjima. Dok se sa svima ispozdravljam, svatko mi udijeli iskren osmjeh  i zagrljaj, što meni s obzirom na moje zdravstveno stanje, puno znači. Osjećam se k’o „kući ljubimac“. Moram malo i na svoj račun, premda tu ima i istine.

Dva autobusa, za osječane ništa novo, uvijek je interes velik. Ja u busu gdje je Josip vođa puta. Dakle, oduševio me je, i mislim da će biti jedan od boljih vodiča. Sve je uobičajeno, dolazimo u Veliku, parkiramo pred crkvom i put do doma Lapjak. Tamo nas čekaju kifle i čaj, nisam stigla, ali sam pojela langošicu. Pozdravne riječi, najava staza, vodiča i polako pokret. Ja ću do fakulteta zajedno sa Silvom, polako s noge na nogu. Hvala Silva na društvu, trpila si me cijeli dan.

Ima nešto što ne smijem zaboraviti, naš mali Legos Matko se „obratio“ prisutnima, na poziv predsjednika društva domaćina, HPD Sokolovac Požega, a rekao je, ja sam Matko i ovo su mi 6. jaglaci, a na pitanje koliko ima godina rekao je 5. Istina. Odgonetnite kako.

Od lošeg vremenskog početka dana imali smo i sunčano vrijeme. Nekima baš i nije, ostali su ne pokupljeni uz put, čekali su na suprotnoj  strani  ceste, valjda su mislili da ih kupimo u povratku, vratili smo se po njih, ali nije ih bilo. Zato sam ostala bez bureka u Našicama,  na Lapjaku bez kifle i čaja, a u mnoštvu, preko 2.000 planinara nitko nije primijetio da netko  fali. Bilo je planinara iz 80 društava, što iz rcHrva Hrvatske, što  iz BiH, Mađarske, Srbije. Organizatori su imali pune ruke posla i svaka ima čast na organizaciji. Ugostiti 2000 ljudi, vjerojatno nije nimalo lako. Da se zna tko je tko u tom mnoštvu, predsjednik Sokolovca isticao se svojom  visinom, a tajnica društva bila je u kostimu zgodnog jaglaca.

Osječki planinari su se raspršili na sve strane po Papuku, svih 5 staza. Ja kako rekoh do fakulteta, tamo roštiljala.  Jedva našla mjesto, Sale zauzeo cijeli roštilj, još se poslužio mojom vilicom. Ma ne bih ja o tome da u povratku kući nisam čula raspravu oko Saletovih šnicli na žaru. Ide priča da je Saša zvao na roštilj, a od toga ništa. Morala sam ga braniti i svjedočiti da je sve o roštilju   istina, a njihov problem što nisu stigli. Senči na moju odgovornost vjeruj Saletu, ali samo kada je roštilj u pitanju, za ostalo ne odgovaram. 😊.  Bar smo se dobro nasmijali od Velike do Osijeka. Nisu nas čekale šnicle, ni mene Gorana, zato me je „krivac“ za drugi bus odvezao kući.  Hvala.

Mislili smo bez pauze idemo za Osijek, a ono ne, stajemo u Našicama, svi znamo zašto, pa neću spominjati. 😊.

Nema se tu šta ni pisati, jaglaci k’o jaglaci. 5 staza, grah i glazba. Jankovčani su normalno bili zastupljeni na svim područjima.

Pogodite tko je zadnji napustio glazbu, samo da napomenem, bila je i Vinka na jaglacima. 😊, ubit će me, ne znam zašto.

Mogu vam sa sigurnošću reći da je „bambus“ idealan za opuštanje mišića nakon hodanja. Probaj te.

Ne volim ovako kada idemo s dva busa, nismo na okupu i ne znam što se zbiva u drugom busu, a pojedinačno se u masi izgubimo. Ali to nije pitanje za mene.

Svima pusa za ovaj predivan dan.

Možda se vidimo na slijedećim jaglacima, tko to zna.

U Osijeku, 26.03.2017.god.                                                                                   Angelina