Velebitski planinarski put III; 16.-18.05.2025.

U petak ujutro u 15 minuta iza ponoći, krenula je grupa planinara na trodnevnu planinarsku avanturu po Velebitu, s planom obilaska dionice Velebitskog planinarskog puta, od PS Vlaški grad do PS Tatekova koliba. Na putu smo planirali obići 6 kontrolnih točaka VPP-a; PS Vlaški grad, Sveto brdo, Vaganski vrh, PS Struge, Veliko Rujno i PS Tatekova koliba.

Put od Osijeka do Libinja, uz dvije pauze, prošao je bez problema. Vremenska prognoza za vikend je predviđala lijepo i sunčano vrijeme.

Po dolasku na Libinje, gdje nas je dočekao jak vjetar, umorni i nenaspavani, iskrcavamo stvari i spremamo se za hodanje. Prije polaska smo se zajedno fotografirali i potom krenuli na put prema PS Vlaški grad. Ovu dionicu VPP-a krenuli smo u kontra smjeru kako bismo osigurali mjesta za noćenje u skloništu i to se pokazalo kao dobra odluka jer je kasnije, s istom namjerom, došla grupa iz Slovenije. U skloništu smo raširili naše vreće za spavanje a zatim smo otišli na Sveto brdo i Vlaški grad. Po povratku u sklonište dočekala nas je grupa, nervoznih Slovenaca jer smo bili brži od njih i zauzeli mjesta za spavanje.

U subotu nakon doručka i kave krenuli smo na nastavak puta prema Velikom Rujnu, gdje sam planirao drugo noćenje, ali ovaj put u šatorima. I danas je bilo lijepo vrijeme pa smo uživali u prekrasnim pogledima na Velebit i Jadransko more. Putem prema Velikom Rujnu, prošli smo Vaganski vrh i PS Struge, gdje smo napravili pauzu za ručak. Nakon ručka nastavili smo put dalje prema Rujnu. Stigavši do Rujna podigli smo šatore, večerali, proslavili moj rođendan i nastavili druženje.

Nedjelja ujutro, doručak, kava, spremamo šatore i stvari i idemo dalje prema PS Tatekova koliba i dalje prema Bristovcu, gdje su nas čekali vozači. Staza od kolibe do Bristovca je bila za polomit noge pa smo morali biti pažljivi i sporiji iako umorni i tu dionicu smo prošli bez problema.

Na povratku u Osijek na cesti nije bila je prevelika gužva pa smo bez problema sretno stigli kući. Tura je u opuštenoj atmosferi uspješno odrađena, prošli smo oko 45 km, uz dobivanje nadmorske visine od 3633 m i gubitak nadmorske visine 4208 m. Svi su bili umorni ali zadovoljni jer su pomjerili svoje granice, uživali u avanturi i sretni jer su, po lijepom vremenu, uživali u druženju, hodanju, lijepoj prirodi i prekrasnim pogledima s vrhova.

Umor nestaje a zadovoljstvo ostaje.

Vodič: Stevo Malinović