Vukovar; 05.09.2026.

KUKURUZNI PUT, BEZ VRHOVA, A VRH OD IZLETA!

Družino, za dobar izlet očito nisu nužni ni planinski vrhovi ni kontrolne točke. Naš put od Bogdanovaca do Vukovara ispunili su povijest, priroda, hodanje i dobro druženje.

Dan smo započeli u Bogdanovcima obilaskom memorijalnog prostora i crkve, uz prisjećanje na stradanja i žrtvu ovoga mjesta. Zatim smo krenuli Kukuruznim putem, putem koji je tijekom obrane Vukovara značio vezu sa slobodom i nadu u spas. Hodajući njime danas, u miru, još snažnije osjećamo vrijednost onoga što često uzimamo zdravo za gotovo.

Pod gojzericama se dizala prašina, a među nama su se izmjenjivali razgovori, dojmovi… Preko kapelice i bunkera stigli smo do crkve sv. Petke na Dobroj vodi, a potom nastavili prema zelenilu Adice. U Vukovarskoj kući dočekao nas je predah uz ugodno druženje, taman da noge malo odmore, a razgovori uhvate novi zalet.

Šetnju smo nastavili mostovima Adice, pa novouređenom pješačkom stazom prema središtu Vukovara i ušću Vuke u Dunav. Ravnica je još jednom pokazala da joj ne trebaju usponi kako bi planinarima nakupila kilometre!

Ručak u restoranu Obrok došao je u pravi trenutak, a zatim smo posjetili crkvu sv. Filipa i Jakova. Paljenjem svijeća za poginule odali smo počast onima čija je žrtva trajno utkana u ovaj grad.

Za kraj nas je čekao Vukovarski vodotoranj, 198 stepenica i memorijalna staza do vidikovca. Kad već nismo imali planinski vrh, imali smo završni uspon! Snažan vjetar na vrhu pobrinuo se za osvježenje i poneku novu frizuru, a pogled na Vukovar i Dunav bio je lijepa završnica dana.

U Osijek smo se vratili autobusom, umornih nogu, prašnjavih gojzerica i puni dojmova. Hvala svima na dobroj volji, druženju i koracima kojima smo povezali mjesta, priče i uspomene.

Bez kontrolnih točaka, bez planinskih vrhova, a ipak, vrh od izleta!

Miro Mutter