Crna Gora-Komovi; 23.-27.09.2026.

U srijedu ujutro krenuli smo na peterodnevnu planinarsku turu po Komovima u Crnoj Gori. Planirali smo se popeti na vrhove; Kom Kučki (2487 m), Kom Vasojevički (2461 m) i Kom Ljevorečki (2453 m).

Nakon duge vožnje stigli smo u Trešnjevik, gdje sam rezervirao smještaj u lijepo uređenom Resortu Zevs Komovi, a tu su nas dočekali ljubazni domaćini.

Četvrtak, za Crnogorce rano buđenje, doručak, kava i idemo prema Katunu Vulića na početak staze prema Kučkom Komu. Parkirali smo kombije, spremili stvari i idemo na stazu. Početak staze ide kroz šumu a kasnije dolazimo na sipar gdje stavljamo zaštitne kacige na glavu. Pokazalo se da je odluka bila dobra jer smo hodajući stalno slušali lomljavu i kotrljanje kamenja. Nakon što smo prošli sipar staza je bila pitomija i ugodna za hodanje. Vrijeme je bilo lijepo i savršeno za hodanje pa smo mogli uživati u planini. Završni uspon je kamenit i stjenovit pa smo se pažljivo i sigurno penjali. Na vrh smo se popeli bez problema a za nagradu, pogled na okolne vrhove bio je fantastičan. Nakon zaslužene pauze uslijedio je povratak do vozila i dalje do našeg smještaja, gdje nas je čekala ukusna večera.

Petak, po vremenskoj prognozi najavljena je jaka kiša, i ovaj put su pogodili. Čitav dan je bez prestanka lila kiša a mi smo iskoristili vrijeme za zabavu i druženje.

Subota, buđenje, doručak, kava i odlazimo do lokacije Borovnice na početak staze na Ljevorečki Kom. Zbog kiše sam izmijenio plan pa sam odustao od Vasojevičkog Koma. Stigavši na lokaciju Borovnice koje je bilo u oblaku s jakim vjetrom. Iako nam vrijeme nije bilo naklonjeno odlučili smo ići na Ljevorečki Kom. Iako je staza je bila loše markirana a zbog oblaka i slabo vidljiva, napredovali smo prema vrhu. Kako smo se penjali vjetar je pojačavao, vidljivost sve bila lošija a snijega sve više. Došli smo u zadnju trećinu puta i neki planinari su htjeli odustati i vratiti se nazad. Nije dolazilo u obzir da ih pustim same da se vrate, zbog  uvjeta na stazi, pa sam rekao ili idemo svi gore ili idemo svi dolje. Odlučio sam se na povratak jer su uvjeti sve gori a na vrhu  ne možemo uživati zbog toga. Dok smo se dogovarali došla je grupa planinara iz Srbije i oni su imali istu dilemu, što učiniti. Zamolili su me da povedem dolje nekoliko njihovih planinarki a oni će pokušati ići dalje prema vrhu. Međutim i oni su ubrzo odustali od uspona. Spustili smo se do vozila i vratili u Trešnjevik. Zadovoljni smo jer smo pokušali, ali vrijeme nije dozvolilo da se penjemo na vrh.

Za nedjelju, planiran je povratak u Osijek. Putem prema Osijeku svratili smo na ručak  u najstariji restoran u Srbiji. Putovanje do Osijeka brzo je prošlo je bez problema. Bio je to još jedan izlet za pamćenje, dobra hrana, uspon na Kučki Kom i pokušaj uspona na Ljevorečki Kom,  jedno novo iskustvo.

Umor nestaje a zadovoljstvo ostaje.

Vodič: Stevo Malinović