Klek; 17.-18.10.2026.
KLEK
Od planinskih stijena do kanjona Kamačnik
Ima izleta na kojima je sve dobro, od prve jutarnje kave do posljednjeg kilometra povratka kući. Upravo takav bio je naš dvodnevni izlet na Klek i u kanjon Kamačnik.
Subota nas je dočekala prekrasnim vremenom, kao naručenim za planinarenje. Nakon dolaska u Ogulin posjetili smo Zavičajni muzej i njegovu vrijednu planinarsko-alpinističku zbirku, upoznali dio bogate povijesti hrvatskog planinarstva, obišli grad i nezaobilazni Đulin ponor. Naravno, našlo se vremena i za kavu prije odlaska prema Kleku.
Prema planinarskom domu krenuli smo dvjema stazama, dužom i kraćom, svatko prema svojim mogućnostima i željama. Sve što nam je trebalo za noćenje morali smo ponijeti na leđima jer do doma nema pristupne ceste. Nekome je ruksak bio malo teži, nekome lakši, ali svi smo stigli do našeg planinarskog odredišta.
A onda je uslijedio pravi doživljaj Kleka. Svi koji su krenuli prema vrhu uspješno su svladali atraktivni završni uspon uz užad. Malo spretnosti, malo snage, ponegdje i hrabrosti, a na kraju nagrada koju je teško opisati. Pogled s vrha za pamćenje! Okolne planine, doline i prostranstva okupana jesenskim suncem.
Poseban doživljaj bio je zalazak sunca. Klek nam je priredio prizor kakav se ne viđa svaki dan. Sunce je polako nestajalo iza planina, a nebo mijenjalo boje iz minute u minutu. Nitko se nije žurio. Takvi trenuci ostaju u sjećanju puno dulje od samog uspona.
Ispred planinarskog doma sjedilo se dugo, razgovaralo, smijalo i uživalo u večeri sve dok nije dobro zahladilo. Tek tada smo se preselili u ugodno zagrijani dom. Večera, druženje i razgovori nastavili su se u toplini doma, a zatim je došlo vrijeme za spavanje. Nije nam trebalo puno da se dobro zabavimo. Kad se okupi vesela i složna družina, sve nekako ide samo od sebe.
Nedjeljno jutro donijelo nam je još jedan lijep dan. Nakon doručka spustili smo se do Bjelskog, gdje nas je čekao autobus, i krenuli prema Gorskom kotaru i kanjonu Kamačnik.
A Kamačnik je posebna priča. Voda nevjerojatne bistrine, drveni mostići, šuma, stijene i staza koja prati potok kroz jedan od najljepših kutaka Gorskog kotara. Priroda se ovdje zaista potrudila. Hodali smo bez žurbe, zastajali, fotografirali i uživali u svakom dijelu kanjona.
Nakon obilaska uslijedio je zajednički ručak, a za kraj i štrudla od borovnice. Teško je zamisliti bolji završetak dva dana provedena u prirodi. Zadovoljni i siti krenuli smo prema Osijeku.
Vrijeme nas je poslužilo oba dana, priroda pokazala svoje najljepše lice, a ono što je posebno obilježilo ovaj izlet bila je naša družina. Kompaktna, vesela, složna i spremna pomoći jedni drugima. Bez nepotrebnih komplikacija, s puno dobre volje i razumijevanja.
Posebnu zahvalu zaslužuje domaćin planinarskog doma na Kleku, gospodin Franjo. Izuzetno uljudan, susretljiv i uvijek spreman pomoći. Čovjek koji svoj posao radi s puno pažnje prema gostima. Za gostoprimstvo i odnos prema planinarima, čista petica!
Pohvalu zaslužuje i naš vozač, vrhunski profesionalac koji je svoj dio posla odradio besprijekorno. S takvim čovjekom za volanom i putovanje autobusom postaje dio lijepog izleta.
Izlet su organizirali i vodili Pongračić i Mutter, uz pomoć vodiča Gergureca i redara Tomšića. Hvala im na pomoći, kao i svim sudionicima koji su svojim ponašanjem, vedrinom i zajedništvom pridonijeli da ova dva dana proteknu upravo onako kako smo željeli.
Vratili smo se u Osijek umorni, ali zadovoljni, s puno fotografija, lijepih doživljaja i ponekom novom pričom za prepričavanje.
Klek nam je poklonio zalazak sunca za pamćenje, Kamačnik svoju čudesnu prirodu, a mi smo još jednom pokazali da za dobar planinarski izlet nisu dovoljni samo lijepa staza i dobro vrijeme. Najvažniji su ljudi s kojima sve to dijelimo.
Vodič: Miro Mutter
