Austrija-Dachstein; 31.07.-02.08.2026.
Austrija – Dachstein: Tri dana planinarske čarolije u oblacima
Valentina Bušić
Od 31. srpnja do 2. kolovoza članovi HPD-a „Bršljan-Jankovac“ sudjelovali su u trodnevnoj planinarskoj turi kroz spektakularne krajolike austrijskih pokrajina Gornje Austrije i Štajerske. Cilj izleta bio je upoznati jedan od najimpresivnijih alpskih masiva – Dachstein, osvojiti njegov najviši vrh Hoher Dachstein (2995 m) te doživjeti jedinstvenu ljepotu alpskih visoravni, ledenjačkog svijeta i slikovitih planinskih klanaca.
Dugo sam promatrala veličanstveni masiv Dachsteina na fotografijama, pitajući se kakav je osjećaj stajati među tim moćnim stijenama koje se gotovo dodiruju s nebom. Svakim novim pogledom želja da mu se približim postajala je sve snažnija. No tek kada sam zakoračila njegovim planinarskim stazama, uživajući u glazbi topljenja velikog ledenjaka, osjećajući pod nogama kamen koji stoljećima prkosi vremenu i udišući svježinu planinskog zraka, shvatila sam da se planina ne upoznaje pogledom – upoznaje se srcem. Uspon prema vrhu nije bio samo fizički izazov, već i posebno putovanje prema samoj biti Dachsteina. Imala sam osjećaj da sam, korak po korak, skinula veo s njegove veličanstvenosti i dotaknula njegovu dušu. U tom beskrajnom prostoru stijena, leda i neba čovjek postaje svjestan koliko je malen, ali istodobno osjeća nevjerojatnu povezanost s prirodom. Dachstein mi nije ostao samo uspomena na osvojeni vrh – ostao je mjesto koje je dotaknulo moje srce i pokazalo da najljepše planine ne osvajamo mi, nego one na kraju osvoje dio nas.
Već u ranim jutarnjim satima u petak započelo je naše putovanje prema Austriji. Nakon gotovo osam sati vožnje, uz nekoliko usputnih odmora, stigli smo pod južnu stijenu Dachsteina, gdje nas je dočekao svjež planinski zrak i impresivan pogled na vapnenačke litice koje se uzdižu gotovo okomito prema nebu. Prvi dan bio je rezerviran za laganu aklimatizacijsku kružnu turu od hotela Türlwand preko Austriahütte i planinskog pašnjaka Brandalm. Šetnja kroz zelene alpske livade, okružene planinskim vrhovima i tradicionalnim drvenim kolibama, bila je savršen uvod u ono što nas je čekalo sljedećega dana. Krajolik je izgledao poput prizora iz bajke – toliko miran i skladan da me neprestano podsjećao na idiličan svijet Heidi, djevojčice koja je svoje djetinjstvo provela u zagrljaju Alpa. Cvjetne livade, zvuk zvona krava koje su mirno pasle na planinskim pašnjacima, svježi planinski zrak i jednostavnost života u planini stvarali su osjećaj kao da smo na trenutak zakoračili u tu bezvremensku priču. Putem smo uživali u prekrasnim panoramama, mirisu planinskog bilja i pogledu na moćni masiv Dachsteina koji se veličanstveno uzdizao iznad nas. Po završetku planinarenja uslijedio je odlazak u Tunzendorf i smještaj u hotel. Večer nije bila rezervirana samo za odmor – naš vodič organizirao je kratki, ali iznimno koristan tečaj visokogorskog kretanja i sigurnosti. Uz kacige, penjačke pojaseve i ostalu potrebnu opremu upoznali smo se s osnovama pravilnog vezivanja te sigurnog kretanja na zahtjevnim visokogorskim dionicama. U svega nekoliko minuta gotovo su svi sudionici bili pravilno opremljeni, povezani užetom i spremni za izazove koji su ih čekali sljedećeg dana. Osmijesi na licima, pomiješani s dozom uzbuđenja i adrenalina, jasno su pokazivali da jedva čekamo zakoračiti prema krovu Dachsteina i doživjeti planinu u njezinu najveličanstvenijem izdanju.
Subota je bila vrhunac cijelog izleta. Nakon ranog doručka ponovno smo krenuli prema podnožju Dachsteina, odakle je započeo uspon prema najvišem vrhu. Nakon kratke vožnje panoramskom žičarom stigli smo na visoravan Dachsteina, gdje je započelo naše pravo visokogorsko iskustvo. Već pri samom izlasku iz gondole dočekao nas je potpuno drugačiji svijet – svijet vječnog leda, snijega i golih stijena, u kojem priroda pokazuje svu svoju snagu i veličanstvenost. Budući da smo među prvima toga jutra stigli prvom žičarom, imali smo jedinstvenu priliku prvi zakoračiti na netaknuto ledeno prostranstvo glečera. Tišina ranog jutra, tek pokoji zvuk vjetra i blještavilo sunca koje se odbijalo od ledene površine stvarali su prizor koji se rijetko doživi. Pogled na golemi ledenjak ostavljao je bez daha, a prvi koraci preko glečera označili su početak naše ledene avanture. Vođeni iskusnim vodičem, s velikim smo uzbuđenjem zakoračili na ledenu površinu Dachsteina. Hodanje po glečeru bilo je potpuno drugačije od planinarenja na stijeni ili planinskim stazama. Led je na pojedinim mjestima bio sklizak pa smo se pri svakom koraku oslanjali na planinarske štapove, zabadajući ih duboko u ledenu podlogu kako bismo osigurali stabilnost i sigurno napredovali. Svaki korak morao je biti pažljivo promišljen i precizno izveden, jer je upravo oprez bio ključ sigurnog kretanja ovim surovim, ali očaravajućim ledenim krajolikom. Svaki prijeđeni metar dodatno je produbljivao naše poštovanje prema planini i snazi prirode koja je tijekom tisućljeća oblikovala ovaj veličanstveni ledeni svijet.
Posebnu vrijednost ovom području daje činjenica da se Dachstein nalazi u sklopu kulturnog krajolika Hallstatt–Dachstein/Salzkammergut, koji je od 1997. godine uvršten na UNESCO-ov Popis svjetske baštine zbog jedinstvenog spoja iznimne prirodne ljepote, ledenjačkog krajolika i više od četiri tisućljeća duge povijesti eksploatacije soli. Hallstattski ledenjak, (za koji se koristi i naziv „Dachsteingletscher“ budući da je smješten u masivu Dachsteina) jedan od najvećih ledenjaka u austrijskim Sjevernim vapnenačkim Alpama, danas je, nažalost, jedan od najupečatljivijih pokazatelja klimatskih promjena. Zbog sve bržeg povlačenja ledene mase na pojedinim se dijelovima tijekom ljeta postavljaju posebni bijeli geotekstilni pokrivači koji reflektiraju sunčevo zračenje i usporavaju topljenje leda. Iako ta metoda može privremeno zaštititi manje površine ledenjaka, stručnjaci ističu da dugoročno očuvanje ovog jedinstvenog ledenog svijeta ovisi ponajprije o smanjenju globalnog zagrijavanja.
Svakim metrom uspona krajolik je postajao sve suroviji i veličanstveniji – stijene, ledenjački ostaci i beskrajni pogledi na austrijske Alpe ostavljali su bez daha. Kročili smo nakon dužeg penjanja u planinarski dom Seethalerhütte (2740 m) i na vidikovac Dachsteinwarte. Sunčano jutro i beskrajni pogledi na alpske vrhove činili su se kao da će potrajati cijeli dan. No planina je još jednom pokazala koliko je nepredvidiva. Gotovo niotkuda pojavio se gust oblak koji je u svega nekoliko minuta prekrio vrhove i sakrio veličanstvene panorame u kojima smo do tada bezbrižno uživali, a mi smo uskočili u jakne i kape. Bio je to jasan znak da prirodu treba poslušati. Budući da je za poslijepodne bila najavljena grmljavinska oluja, naš vodič donio je odluku o povratku prema žičari. Silazak nije bio nimalo jednostavan. Sunce je tijekom prijepodneva ubrzano topilo površinski sloj leda pa su se preko glečera slijevali brojni potočići ledene vode. Pri svakom koraku hladna je voda pronalazila put preko naših gojzerica, kvaseći stopala i donoseći osjećaj ledene svježine koji je istodobno razbuđivao i podsjećao koliko je priroda ovdje moćna. Svaki je korak zahtijevao dodatni oprez, jer se ledena podloga neprestano mijenjala. U tom povratku ostao nam je u sjećanju poseban zvučni zapis te ledene avanture – šum ledenjačkih potoka koji su se probijali preko površine glečera i nezaboravno žnjapkanje vode u našim gojzericama pri svakom koraku. Bio je to neobičan, ali autentičan trenutak susreta čovjeka s živim ledenjakom. U tišini smo promatrali taj fascinantan prizor – ledenjak koji doslovno živi, diše i neprestano se mijenja pred našim očima. Osjećaj divljenja ispreplitao se sa strahopoštovanjem prema snazi prirode, svjesni da smo tek prolazni gosti u ovom veličanstvenom, ali zahtjevnom ledenom svijetu. Osjećaj zadovoljstva nakon zahtjevnog uspona teško je opisati riječima. Pogled koji se pružao s vrha obuhvaćao je nepregledni niz alpskih vrhova, ledenjak Hallstätter Gletscher, duboke doline i jezera koja su se na horizontu stapala s plavetnilom neba.
Posebnu atrakciju predstavljali su sadržaji na vrhu Hunerkogela. Brojni sudionici iskoristili su priliku prošetati slavnim visećim mostom (Hängebrücke), zaviriti u Ledenu palaču smještenu duboko u ledenjaku te se fotografirati na spektakularnim “Stubama u ništa“ odnosno „Treppe ins Nichts“, jednoj od najpoznatijih panoramskih platformi u Alpama. Ove atrakcije pružile su potpuno drugačiji doživljaj visokog gorja te dodatno obogatile već ionako nezaboravan planinarski dan. Nakon ledene avanture na glečeru uslijedio je posjet čarobnoj ledenoj palači (Eispalast) – skrivenoj duboko u srcu glečera. Već pri ulasku dočekao nas je pravi ledeni svijet s temperaturom od svega oko –5 °C, pa smo se na trenutke osjećali kao da smo zakoračili u zamrznutu bajku. Malo smo se smrznuli, ali vrijedilo je – barem smo na kratko postali prave ledene kraljice i kraljevi. Divili smo se nevjerojatnim ledenim skulpturama, blistavim ledenim tunelima i raskošnim ledenim „cvjetovima“ koji su izgledali poput zaleđenih encijana isklesanih rukom prirode. U toj ledenoj galeriji društvo su nam pravili veseli snjegović, ledeni jarci i kravice, a posebnu pažnju privukli su ledeni penjači koji su nam pokazali kako se i po zidovima od leda može pronaći prava planinarska avantura. Iz Eispalasta smo izašli s osmijehom na licu i lagano promrzlim prstima – dovoljno da se podsjetimo kako u planinama nije problem samo popeti se prema nebu, nego ponekad treba hrabro sići i nekoliko stupnjeva ispod vlastite zone komfora. A zaključak dana bio je jednostavan: nije svaki minus loš – neki minusi stvaraju najtoplije uspomene! Nakon silaska uslijedio je povratak u Tunzendorf, gdje smo večer proveli u ugodnom druženju, razmjenjujući dojmove i prepričavajući najljepše trenutke s uspona.
Na povratku s naše dachsteinske avanture nismo propustili ni poseban doživljaj u slikovitom mjestu Ramsau am Dachstein, poznatom kao kulisa popularne austrijske serije „Die Bergretter“. Prošetali smo mjestima gdje nastaju prizori iz serije, zavirili u njihov filmski svijet i na trenutak se osjećali kao dio jedne velike planinske priče. Fotografiranje i malo mašte učinili su da se osjećamo gotovo kao članovi ekipe – a posebno uzbudljiv trenutak bio je kada smo sjeli u helikopter i doživjeli kako izgleda svijet gorskih spašavatelja iz sasvim druge perspektive. Tko zna, možda će se negdje u nekoj od sljedećih epizoda pojaviti i neko poznato lice iz Hrvatske… Zato pažljivo pratite nove nastavke „Die Bergretter“ – možda nas ugledate kako hrabro krećemo u još jednu planinsku avanturu!
Treći dan donio je potpuno drukčiji, ali jednako dojmljiv planinarski doživljaj. Posjetili smo slikoviti klanac Silberkarklamm, jedno od najljepših prirodnih odredišta u Štajerskoj. Kružna staza vodila nas je uz kristalno čistu planinsku rijeku kroz uske kanjone, preko brojnih drvenih mostova i stepenica koje su bile ispit za funkcionalnost naših koljena i zglobova. Prolazili smo i pokraj slapova i manjih kaskada koje su stvarale pravi planinski ugođaj. Zvuk vode, hladovina stijena i bujna vegetacija pružili su ugodno osvježenje nakon zahtjevnog uspona prethodnog dana. Dolaskom do planinarskog doma Silberkarhütte uslijedila je kratka pauza za kavu i uživanje u prekrasnom pogledu na okolne vrhove. Nakon pauze nastavili smo kroz šumu do Jausenstation Fliegenpilz, gdje smo ručali tradicionalne austrijske specijalitete, prije završetka kružne ture i povratka prema parkiralištu.
Nakon tri dana ispunjena planinarenjem, smijehom, druženjem i brojnim nezaboravnim prizorima krenuli smo prema Osijeku, bogatiji za nova iskustva, nova prijateljstva i uspomene koje će još dugo ostati u sjećanju. Ova planinarska tura još je jednom pokazala zašto je Dachstein jedno od najljepših planinarskih područja u Europi. Spoj visokih alpskih vrhova, ledenjačkih krajolika, spektakularnih vidikovaca i očuvane prirode pružio je svim sudionicima jedinstven doživljaj koji će zasigurno biti snažna motivacija za nove planinarske izazove.
Za kraj, od srca zahvaljujemo našem vodiču Stevi Malinoviću na izvrsnom vođenju, stručnosti i predanosti tijekom cijele ture. Njegova smirenost, iskustvo, dobra organizacija i osjećaj za planinu bili su nam siguran oslonac u svakom trenutku. Posebno cijenimo njegovu disciplinu i pravodobne odluke kojima je sigurnost svih sudionika uvijek bila na prvom mjestu – bilo da se radilo o kretanju po glečeru, procjeni vremenskih uvjeta ili trenutku kada je trebalo poslušati planinu i krenuti prema povratku. Zahvaljujući njegovom vodstvu, ovaj izlet nije bio samo planinarski pothvat, već istinsko iskustvo zajedništva, povjerenja i poštovanja prema prirodi. Stevo nam je omogućio da na siguran način upoznamo veličanstveni svijet Dachsteina, doživimo njegove izazove i uživamo u trenucima koji će još dugo ostati u našim sjećanjima.
Ovaj izlet ostat će nam u srcima ne samo zbog osvojenih vrhova i prijeđenih kilometara, već zbog osjećaja pripadnosti, međusobne podrške i one posebne čarolije koju samo planina može pružiti. Hvala ti, Stevo, što si nam otvorio vrata Dachsteina i pomogao da ovu avanturu pretvorimo u uspomenu za cijeli život. Dachstein nas nije ispunio samo osjećajem ponosa zbog osvojenog vrha, već i nekom posebnom, teško opisivom energijom koja je ostala s nama i nakon silaska s planine. A kako to već biva nakon velikih planinarskih doživljaja – kilometri povratka nisu prolazili u tišini. Kombijem se širila pjesma, smijeh i dobro raspoloženje, a uz spontani ples i veselo druženje cijelim putem dokazali smo da prava planinarska avantura ne završava silaskom s vrha. Dachstein nam je podario nezaboravne trenutke na planini, ali i onu posebnu povezanost među ljudima koja se nastavlja još dugo nakon što se planinarske cipele skinu. Veselimo se novim zajedničkim avanturama i osvajanju novih planinskih vrhova!




























