Bilogora–Virovitica 23.10.2016.

Eto mene opet sa svojim zabilježbama i impresijama. Ovaj izlet, kao i mnogi drugi koji idu preko Našica za mene počinju u mom gradu, a za ostatak ekipe u Osijeku. Rano jutro, pola pet – ustaj Ljerka jer te burek čeka i još mnogo toga (nisam Milena generacijo ali se tako osjećam ovaj put). Dakle ranac na leđa, potrpaj najbitnije, nabaci neki sendvič i vode i put pod noge. Prva postaja, pekara me dočekuje svojim miomirisima. Kupih odmah dva bureka da mi ne usfali i piči u omiljeni kafić. Naručuje se dupla doza kave jer drugačije se ne ide u ovaj dan. Ostatak ekipe se nestrpljivo očekuje u ćošku (ali krivom). Kao da ja znam koji je ćošak pravi (ćošak ko ćošak). Dolaze polagano ali bučno kao i uvijek i tu počinje naša ovodnevna avantura.

Nakon duple kave i nekoliko usputnih gutljaja kroitera (bolje da umre selo nego običaji) skupljamo se ponovo u busu i krećemo put Virovitice. Ekipa je razdragana kao i uvijek, dobivamo par edukacijskih naputaka vezano za prošlotjedni viagra parti (ali kome treba viagra, pa mi smo planinari, možemo što hoćemo, a hoćemo svašta). Tako raspoloženi dolazimo u Viroviticu i ovdje nas dočekuje član “HPD Papuk Virovitica”. Na virovitičkim ribnjacima koji se kupaju u izmaglici vodi nas do njihove planinarske kuće smještene usred šumskog puteljka. Lijepo uređen okoliš govori puno o ovom dragom i vrijednom planinarskom društvu, a ambijent je baš onakav kakav vole svi ljubitelji prirode. U bližoj okolici žubore dva izvora vode. Ma čista petica. Ne bi čovjek ni za život više poželio. Ljubazni domaćini dočekuju nas s kavom, čajem i njihovim delicijama. Ne moram reći da smo nakon ovako izdašnog doručka svi spremni za nove pobjede.

Hodanje po Bilogori je organizirano u dvije staze. Jedna je kraća (oko dva sata hodanja), a druga duža (šest i pol sati hoda). Po šumama i gorama sa sjajnim vodičima put putuju naše gojze, gaze hrabro i utiru put u poznato – nepoznato. Jesen je spustila svoj čarobni plašt na šumu pa se boje razlijevaju kao da se slikar zaigrao na platnu. Šuma miriše na gljive i zemlju i opija nas svojom ljepotom i mirom. Dan je kao stvoren za hodanje a mi skoro savršeni u datoj nam prilici da iskoristimo ovu nedjelju za još jedan prekrasan dan u prirodi i dobrom društvu. Toliko šale, entuzijazma i dobre vibre ni ne možeš osjetiti bilo gdje. Mi smo ipak odabrani uživati u blagodatima prirode. Takav je naš stil i način življenja. Pobjeći od surova svijeta, konzumerizma, posla, užurbanosti i svakodnevnice., razbistriti um, napuniti baterije, osvojiti planinu ili brdašce. Sve ima svoje čari i ništa se ne može usporediti s tim. Gledati prirodu očima prirodoljupca je svakako poseban dar. S jedne strane planina i adrenalin a s druge strane šuma i mir koji te poklope i zaokupe tišinom i ljepotom. Daleko od asfalta postajemo neki drugi ljudi. Priroda je divna i ona nam se nudi svojim blještavilom boja i mirisa. Maglica se naizmjence diže i spušta. Čas se sunce pojavi, čas zađe za oblake. Izmjenjuju se krajobrazi, boje blješte na sve strane. Malo crvene, malo purpurne, malo žutosmeđe. Duša nam puca od miline pa zapjevasmo našom stazom. Hodamo uz lagane zastoje jer imamo vjetar u gojzama.

Uz dobro vodstvo i vodiče, stižemo do planinarske kuće odakle smo krenuli i ovdje su nam domaćini pripremili izvrstan grah sa kotlovinom. Siti i zadovoljni ishodanom stazom malo čavrljamo, grijemo se pored vatrice i u dobrom tonu nastavljamo put Virovitice. U Virovitici nas ljubazna domaćica vodi kroz znamenitosti ovog lijepog slavonskog grada  te se puni dojmova i već pomalo umorni opraštamo od domaćina i krećemo svome domu. Moram naglastiti da je ovo bio još jedan od sjajnih izleta u organizaciji “HPD Bršljan-Jankovac” i “HPD Papuk Virovitica.

Hvala našoj organizatorici Mireli Poljak Šefčić na ovako lijepo organiziranom izletu.

Hvala predsjedniku “HPD Bršljan – Jankovac” Miri Mutteru što potiče ljude da aktivno provedu dan u suglasju s prirodom.

Hvala vama, dragi Bršljani, sjajna ste ekipa.

Voli vas Ljerka.

You may also like...