BRŠLJANOVI LEGOSI na Omanovcu; 11.03.2017.

OMANOVAC 11. 03. 2017.

Niti činjenica da na Omanovcu iznad Pakraca nema snijega kako smo željeli, nije nas omela u nakani da ovim izletom obilježimo prvu godinu osnutka naše najmlađe i najslađe sekcije BRŠLJANOVI LEGOSI.

Na veliko zadovoljstvo nas organizatora, u subotnje su jutro u trenu  dva autobusa bila puna djece, njihovih mama, tata, baka, djedova, teta.

Umjesto spavanja, dugog protezanja i premještanja iz ležećeg u sjedeći položaj ispred TV ekrana, ustali smo ranije kako bi mogli uživati u prirodi.

Putem nas je pratilo dobro raspoloženje, pjesma …

Tko smo mi,
Tko smo mi?
Mali Bršljanjankovci!

Mi smo Legosi,
Volimo se igrati,
Po šumama hodati,
Na brda se penjati!

Mi smo Legosi,
Znamo uživati,
Volimo pjevati,
Trčati i plivati!

Volimo sunce,
Na vjetru stojimo,
Ni kiše ni snijega
Mi se ne bojimo!

Glasno pjevamo, neka čuju svi,
Planinari maleni Legosi smo mi!!!

U Pakracu više nismo mogli dočekati izlazak iz autobusa.

Pa onda još i Mirela gnjavi sa fotkanjem, treba snimiti tradicionalnu  obiteljsku fotografiju pred početak hodanja.

Od nadstrešnice do doma na Omanovcu su  dva sata hoda našim malim brzim nožicama.

Domaćini nas vode novo markiranom stazom, pod nogama nam šušti lišće, susrećemo prve vjesnike proljeća, jaglace, ciklame i visibabe.

Dok hodamo ponavljamo neke već poznate nam teme, boravak u prirodi, kretanje u koloni, traženje planinarskih oznaka i kretanje markiranim planinarskim stazama. Ipak su neki od nas već stare planinarske džombe.

Putem kroz planinu dijelimo hranu i vodu, prolazimo svi iste napore  i zajednički stižemo do cilja.

Oni koji su pitali koliko još hoda imamo i grintali : „to si rekla i prije petnaest minuta“ začudo su živnuli vidjevši  prekrasno igralište ispred doma na Omanovcu.

U domu se častimo palačinkama i toplim čajem, ali svrbe nas mali tabani i jedva čekamo dalje upute vodiča.

Dijelimo se u tri grupe, prva uz Davora i Vladu uči kako  pravilno koristiti  penjačku  i alpinističku  opremu te isprobava svoje prve penjačke korake. Za ovu je grupu iskazan veeeeliiikiii interes, pa je čak pala i pokoja suza.

Druga je grupa naučila što je to bivak, zašto se, kako i gdje izrađuje.

Vrijedne male ručice zdušno su i bez puno razmišljanja prionule poslu i Ivanu prikupljale materijal za izradu bivka.

Treća je grupa naučila kako se u prirodi sigurno loži vatra i kako se na njoj može napraviti fina papica.

U svim aktivnostima sudjeluju i uživaju i stari i mladi.

Sve su dječje oči  danas doživjele prirodu na svoj način, naučili smo da se prijateljstvo u prirodi ne mjeri po tome kakav tko mobitel ima, kakve su mu tenisice, već po tome tko je pružio ruku kada smo se poskliznuli i kada je trebalo prijeći preko potoka.

Uspjeh u planini se mjeri brojem osmjeha i osjećaja sreće kojeg je danas bilo na pretek.

S nestrpljenjem, puni doživljaja sa ovog izuzetno lijepog izleta, iščekujemo slijedeće druženje na nekim novim izletima.

P.S. Sekcija Bršljanovi Legosi dobila je priznanje Slavonskih planinara za rad sa predškolskom djecom, nije da sam tašta, izuzetno sam radosna što su prepoznali vrijednosti našeg truda i rada… Ipak meni je osobno današnji izlet najveće priznanje!

Pozdrav dragi moji mali i oni malo veći Legosi, do slijedećeg druženja sa vama, vaša Mirela!

 

You may also like...