Kule i utvrde petrinjskog kraja; 27-29.03.2026.

Hrastovička i Zrinska gora

Prvi dan, petak

Ovaj izlet je po svemu bio poseban.
Prognoze su najavljivale pad temperature, snijeg i nevrijeme. Intuicija je ipak govorila, idemo.
Kroz razgovor s družinom koja je krenula na put uvjeravao sam ih da će biti sve u redu. Pripreme su krenule, a dogovori s kumovima iz Petrinje bili su svakodnevni.
U petak u 5 sati polazak. Odaziv stopostotan, nitko nije odustao.

Putovanje mirno uz pauzu. Dolazak u Petrinju i obilazak grada uz turističkog vodiča bio je poseban doživljaj, Petrinja na drugačiji način. Šetnja kroz park, grad se obnavlja, veliki dio već obnovljen. Poznate zgrade dobile su novi sadržaj.
Rijeka Petrinjčica nabujala, voda u bujicama, kako kažu naši domaćini, ni oni to nisu često vidjeli. Kava u gradskoj Munjari, fotografiranje i mali sat povijesti.

Posjetili smo i Hrvatski dom Petrinja, jedno od važnijih mjesta kulturnog života grada koje danas ponovno živi punim plućima.
Odlazak prema prostoru „Petra“, mjestu posebne priče. Naziv nosi po djevojčici stradaloj u potresu, a prostor bivše Gavrilović klaonice danas je pretvoren u moderan centar za mlade. Keramička radionica, kreativni sadržaji, prostor pun života i nade.

Domaćini su za nas pripremili još puno toga, ali smo dio ostavili za drugi put.
Krećemo dalje prema planinarskom domu Matija Filjak.
Vožnja počinje mirno. Krivudamo, vozač iskusan, penje se polako. Motor brunda, autobus se lagano probija kroz zavoje.

Odjednom se pojavljuje snijeg.
Prvo u tragovima uz cestu, po travi. Zatim ga je sve više, i na cesti.
U jednom trenutku ulazimo u neki novi svijet, svijet bjeline i tišine.
Snijeg po granama, a grane savijene gotovo do zemlje, nadvile se nad cestu. Vozimo kroz oštre zavoje, cesta se gotovo stopila s okolinom. Grane iznad nas stvaraju tunel kroz koji prolazimo.
Tunel se sve više sužava. Kao da ulazimo u neku vremensku crvotočinu.
Sve je niže iznad nas, a na cesti sve više srušenih stabala. Nisu velika, ali ih treba maknuti. Izlazimo van, mičemo stabla ispred autobusa, tresu se grane pod snijegom, a kad ih otreseš, same se vrate gore. Prizor zanimljiv, ali i pomalo nestvaran.
Nakon nekog vremena dolazimo do platoa do kojeg je autobus mogao dalje. Tu ostavljamo autobus i krećemo pješice prema domu, noseći sve svoje stvari.

Još oko 500 metara kroz snijeg i dolazimo do doma.

U domu palimo vatru u dnevnom boravku i sobama. Polako se vraća toplina. Čisti se snijeg oko doma. Smijeh, glazba, veselje.
Kao velika djeca na zimskom vikendu.
Naši kumovi pripremaju roštilj. Druženje traje duboko u noć. Smijeh, priče, zezancija, veselje ,ples, zabava. društvene igre uz zajedničku večeru.
Odlazak na spavanje, tišina, toplina i onaj osjećaj potpune miline.

Drugi dan, subota

Subota počinje opušteno.
Budimo se, silazimo iz gornjih odaja doma u dnevni boravak. Toplo je, miriši kava i doručak. Polako se skupljamo, razbuđujemo i pripremamo za novi dan. U busu smo 15 min prije dogovorenog vremena, spuštamo se prema Petrinji, gdje nas čekaju naši kumovi. S njima krećemo u novu avanturu.

Naš domaćin i vodič kroz ovaj dio bio je predsjednik PD Djed sa svojom družinom, ljudi koji poznaju svaki korak ovoga kraja.
Prva stanica bila je Glina, grad bogate i teške povijesti. Obilazimo njegove znamenitosti i prisjećamo se važnih imena.
Grad je vezan uz Nikola Šubić Zrinski, simbol otpora i hrvatske povijesti, ali i uz Josip Runjanin, skladatelja melodije hrvatske himne.
Posebno snažan dojam ostavlja mjesto nekadašnje crkve sv. Ivana Nepomuka. Crkva je srušena tijekom Drugog svjetskog rata, a danas su ostala samo vrata kao simbol sjećanja i opomena na prošlost.
Nakon Gline krećemo na kružnu planinarsku stazu prema staroj utvrdi Gvozdansko.
Već na prilazu Zrinska gora vidimo da je snijega još više nego prethodnog dana. Šuma je potpuno bijela, staze prekrivene, a svaki korak daje onaj pravi zimski planinarski osjećaj.

Gvozdansko je mjesto iznimne povijesne težine. Utvrda je poznata po junačkoj obrani 1578. godine kada su branitelji, iscrpljeni glađu i zimom, ostali na svojim položajima do kraja. Legenda kaže da su ih neprijatelji pronašli smrznute na straži, ali neporažene. Jedna od najpotresnijih i najsnažnijih priča hrvatske povijesti.
Nastavljamo dalje prema Hrvatska Kostajnica. Šetnja gradom, pogled na rijeku Unu i odlazak na brdo Čukur.
Na Čukuru se prisjećamo Gordan Lederer, snimatelja Hrvatske televizije koji je upravo ovdje poginuo 1991. godine, bilježeći istinu o Domovinskom ratu. Mjesto tišine i poštovanja.

Punih dojmova vraćamo se prema Petrinji, a potom i natrag u dom.
Večer je bila mirnija nego prethodna. Umor nas je sustigao, hladan i čist zrak, uz dobro hodanje, napravio je svoje.
Večera nas je dočekala kako treba, pravi planinarski obrok, mesni gulaš s povrćem i trgancima.
Nekoliko kartaških ekipa još je imalo snage za igru, ostali su polako tonuli u san.
Sutra je nedjelja, planirana je nova hodnja, a noć je i sat kraća.
Brzo je došlo vrijeme za laku noć.

Treći dan, nedjelja

Nedjelja, buđenje polako.
Kava, doručak, nema žurbe, nema galame kao prvi dan. Družina puna energije, ali već mirnija. Pomalo smo umorni, ali i sretni od svega što smo doživjeli.
Manja grupa kreće u obilazak Hrastovička gora, predvođena našim kumovima. Hodnja u pravom planinarskom ritmu, uz razgovore o prirodi, društvu i povijesti. Lijepo, mirno, baš kako treba za završetak jednog ovakvog vikenda.
Po povratku nas čeka roštilj. Još jedno druženje prije rastanka.
Polako spremanje i priprema za polazak. Na rastanku pozivamo kumove na naše akcije, JJPP i OPP. Obećali su doći, barem da im i mi malo dočaramo ljepote našega kraja i grada.
Krećemo prema Sisak. Kratki obilazak grada, šetnja uz Kupu, kroz grad, pored mosta sve do Stari grad Sisak.

Kiša je uz vjetar povremeno padala, tek toliko da nas podsjeti na prognozu s početka priče.
Kad smo sjeli u autobus i krenuli, nakon nekog vremena počeo je pravi pljusak koji nas je pratio cijelim putem.

Zahvala

Veliko hvala našim kumovima iz Petrinje, Planinarsko društvo Zrin Petrinja, na srdačnosti, gostoprimstvu i svemu što su nam priredili.
Hvala Planinarsko društvo Djed i njihovoj družini na vođenju, znanju i vremenu koje su podijelili s nama.
Hvala našem vozaču na sigurnoj i smirenoj vožnji kroz uvjete koje priroda nije štedjela.
Hvala našoj veseloj družini na zajedništvu, dobroj energiji i povjerenju.
Još jednom se pokazalo da planinarenje nisu samo staze i vrhovi, nego ljudi.
Vidimo se uskoro na novim stazama i u novim pričama.

Miro Mutter