Mađarska-Haršanj; 19.06.2025.

Osvrt na izlet u Haršanj 19.06.2025. god.

U dogovoreno vrijeme kod Rockatikia, skupilo se veselo društvo. Točno u 07.00 prema rasporedu krenuli put Mađarske preko Baranjskog Petrovog sela, u jednodnevnu avanturu; red planinarenja, red gastronomije, red zabave pa red duhovnog opuštanja. Odredište, 1. etapa izleta – „Brdo vještica“ Park prirode Haršanj. Cilj – popeti se na najviši vrh Szarsomlyo 422 mnv. Jutro prekrasno, vrijeme odlično, društvo raspoloženo.

Po dolasku u Park prirode iskrcali se iz busa, poslije kratke okrijepe priprema za stazu. Priključilo se još ljudi koji su došli privatno, uključujući i nekoliko Legosa. Mali dio ne hodačke ekipe otišao je busom do Vilanja, gdje su sačekali naš povratak. Na stazu je u 08.38 krenulo 50 osoba zanimljivog sastava, različitih dobnih skupina, od najstarijih i najiskusnijih planinara, preko manje iskusnih do početnika, s 4 Legosa od kojih je najmlađa bila 11 god. 400 stepenica samo za zagrijavanje do početka prave staze. Jedna osoba odmah odustaje, ostaje nas 49-ero. Uhvatio me strah, već 25 stupnjeva, stalni uspon do vrha, okruženje kao na Velebitu, nisko grubo raslinje bez puno hladovine, oštri vapnenački kamen pokriven travom na puno mjesta, uska staza, dobitna kombinacija za moguće probleme uz ovakve uvjete i ovakvu grupu. Zadatak nimalo lak, popeti se što prije do vrha i vratiti nazad prije ekstremnih temperatura, ali šta je tu je, sad nema nazad. Pomoćni vodiči, Rapčan Damir – sredina, Miro Mutter – metla. Neka nam vještice budu u pomoći.

Uspon teče glatko, tempo dobar, primjeren grupi, kolona homogena, kako se penjemo tako temperatura raste. Sunce neumitno grije, na većini staze hlada ni od korova. Legosi hrabro grabe naprijed, ne predaju se ni ovi manje iskusni. Nije lako, ali glave gore i samo naprijed. Pravim češće pauze da djeca i ljudi predahnu, moraju piti što više tekućine da ne dehidriraju. U autobusu sam rekao da će danas osim sadržajno i zabavno biti i naporno. Uprkos nedaćama, suncu, temperaturi i nezgodnoj stazi, polako ali sigurno dolazimo na vrh u 10.00 sati. Bravo ekipa, svaka čast na usponu, bili ste izvrsni.

Za vrijeme uspona na stazi nismo naletjeli ni na jednu vješticu, ni na metlu, osim one naše vlastite, našeg moderatora i predsjednika Mire Muttera. Plašio sam se da ne odleti u nekim trenucima, ali je ipak ostao prizemljen. Stoga svečano objavljujem, da je 19. lipnja, leta gospodnjega 2025, nakon pohoda na „Brdo vještica“, Miro Mutter i službeno postao Dobri Vilenjak i Zaštitnik našeg Planinarskog društva.

Kratko slikanje na platou na vrhu, a onda zasluženi predah u svježini hladovine guste šume, i skupljanje snage i energije za povratak na temp. od 30 Celzijevaca. Krenuli nazad u 10.33, spust je očekivano bio puno brži, ali isto tako nimalo nezahtjevan, ni bezopasan. Uz sitne probleme na stazi, početak kolone je bio dolje u 11.35. Tek kada su se svi spustili mogao sam odahnuti. Uhh, svi živi, zdravi, neozlijeđeni, hvala bogu prošlo je. Cilj ispunjen.

Okrijepa i toalet, pa brzi ukrcaj u bus, u 12.20 pokret prema 2. etapi izleta, obližnje malo pitoreskno mjesto vinskih podruma i dobrog vina Villany, u restoran Füllemülle na dogovoreni ručak. Odličan restoran, ugodan ambijent, osoblje ljubazno.. Na licima cjelokupne družine vidljivi znaci umora i iscrpljenosti, ali istovremeno olakšanja i zadovoljstva zbog odrađene zadaće. Izgladnjeni prethodnim naporima, brzo smo zauzeli busiju s vidnim uzbuđenjem u iščekivanju „Godota“. „..širok osmjeh i zlatan zub..“.. Zlatnih zubi nije bilo, ali osmjeha od uha do uha kad su počeli pristizati ogromni pladnjevi s hranom na stolove bilo je nebrojeno, što je samo potvrdilo da je onaj gastronomski dio izleta u punom zamahu..

Nakon upisa u knigu žalbe zbog pokušaja ubojstva s predumišljajem količinom hrane, od strane kuhara imenovanog restorana, spakovali smo preostale „ostatke“ hrane koju nismo uspjeli terminirati unatoč gladi i fizičkim naporima, teška srca, zadovoljni i vidno usporeni ustali smo od stolova, ušli u bus i u 14.40 krenuli u 3. etapu izleta, onu duhovnu prema Mariagyudu, najvećem Marijanskom svetištu u južnoj Mađarskoj.

Slatko uljuljani i poluuspavani od vožnje, stigli smo oko 15.15 sati u Mariagyud. Po iskrcaju obišli smo cijelo svetište i Crkvu, a zatim odhodali Put kalvarije prema križu, i kružni put oko same crkve, naravno svako prema svome vlastitom nahođenju i potrebi. Nakon toga ljudi su bili slobodni uživati u šetnji, po mjesnim vinskim podrumima, kao i opustiti se u lokalnim kafićima do povratka. Odličan ugođaj, fantastično okruženje, ekipa za 10, uživanje na najjače, definitivno dan za pamćenje. Na kraju svih današnjih putešestvija, nakon cjelodnevnog druženja, vidno opušteni i zadovoljni, sjedamo u 17.30 u bus i krećemo lagano kući put Osijeka. Čarolija se polako bliži kraju, al ne sekirajte se, nećemo se pretvoriti u bundevu kad otkuca ponoć, jamčim vam.

I naravno šećer na kraju.. Kad napraviš dvije stvari istovremeno, odvedeš autobus toliko različitiih ljudi na svoj prvi veći pripravnički izlet, interes je toliki da ispod crte ima za još jedan autobus, onda istovremeno odvedeš jednog Diklu na destinaciju na kojoj nikada do sada u životu u svojih 60 god planinarenja nije bio, šta reći nego uspio sam, u sridu, oba su pala… Bila mi je osobita čast i zadovoljstvo. Pa još kad doživiš da vidiš i čuješ kako Dream team (Mirko Ljubičić, Bahi i Dikla) pjeva na zadnjem sjedištu mog autobusa u šaragama s pola autobusa na povratku kući s izleta (Ljudi moji jeli to moguće..), duša se smije, srce ko kuća. Umor nestaje, napunjene baterije, pozitiva i zadovoljstvo ostaje!!!

Uživao sam u svakom trenutku izleta, hvala svima za prekrasno druženje… hvala mojoj metli, moderatoru izleta i mom mentoru Miri Mutteru, hvala Damiru Rapčanu na pomoći kod vođenja, hvala vozaču što nas je sigurno odvezao i dovezao, a posebno hvala gospođi Palko Tünde koja je pomogla s prevođenjem kod organizacije izleta i dok smo bili u Mađarskoj… I tako…, “još jedan prođe dan, uzburkan ko more…” do nekog novog izleta, novog druženja i novog susreta sa Vama, doviđenja. Pozdrav svima ma gdje bili.

Vodič pripravnik: Ivica Baričević