26. Vincekov pohod; 20.-21.01.2024.

Dragi Bršljanovci, ovaj puta ćemo prezentirati protekli izlet u službenom i onom drugom dijelu, vas koji ste bili sudionici. Moja je obveza službena, a ovaj puta se odazvala naša mlada planinarka, u isto vrijeme mladenka, svima znana Mirta Kremsener-Karakaš ili obratno. Nemojte mi zamjeriti slabo stojim sa tim prezimenima, naročito ako ih ima više od jednog. Svakako će biti ponavljanja opisa i događaja pošto je bilo u isto vrijeme. Potrudite se i pročitajte. Vidjet ćete da se isplati.

Dame imaju prednost tatatatat (famfare): Mirta Kremsner-Karakaš

26. VINCEKOV POHOD, 20.01.-21.01.2024.
OD SVETOG MARTINA NA MURI DO MURSKOG SREDIŠĆA

Vincekov pohod, kao jedan od atraktivnijih i sadržajnijih izleta, održavao se po 26. put pod dirigentskom palicom našeg Bahija – Miroslava Bahmajer i Mutter Mire našeg predsjednika, koji su se i ove godine potrudili ponuditi i osmisliti puno zanimljivosti i tako ovaj izlet učiniti još zanimljivijim.

Krenulo se u hladno subotnje jutro, 20.siječnja, 2024., u 4,00 ujutro, s polazištem na starom mjestu kod Rockatikija. 67 planinarki i planinara, pod punom spremom i još punijih srca, na vrijeme je došlo te se krenulo na put katnim autobusom Arrive. Uz pjesmu, priče iz planina i druženje, nismo ni osjetili dužinu puta. Tako smo stigli u Lendavu, Sloveniju, oko 9,00 ujutro, gdje su nas dočekali veseli i ljubazni domaćini, vodič Štef i član PD Lendava, Stanko i proveli nas snježnim stazama kroz vinograde, i puteljke do Lacijeve kleti, prve postaje prvoga dana, gdje smo dočekani kuhanim vinom, rakijom,  zasekom, a sve to je bilo popraćeno veselim harmonikašem koga će te vidjeti na slikama. U ponudi su bila vina domaćih proizvođača po popularnim cijenama pa je malo tko propustio kupiti po koju butelju. Nakon okrijepe i druženja, krenulo se prema drugoj postaji, Planiranski dom Lendava, gdje je također bilo glazbe i pjesme, tople, hladne, vruće, tekuće okrijepe i pokoji, fini zalogajčić te smo obišli vidikovac, s prekrasnim pogledom.

U samo nekoliko koraka, našli smo se na granici dviju država, pa smo tako jednom nogom i štapom bili u Mađarskoj, a drugom u Sloveniji.

Nakon što smo se zagrijali i razbudili, krenuli smo na naše odredište, smještaj Toplice Sv. Martin na Muri, gdje su izabrani predstavnici soba te smo ušli u svoje, vrhunski uređene pansione. Na izboru smo imali kupanje u bazenima, kartanje, druženje, ili pak spavanje. Večera je bila u 20,00 sati, u restoranu Quelle, nedaleko od bazena, uz glazbu našeg DJ Ivice Baričevića. Ono po čemu će se ovaj izlet posebno pamtiti jesu dvoje mladenaca, koji su svoju ljubav potvrdili potkraj prosinca prošle godine , a ekipa Vincekovaca je odlučila mladence počastiti ovim izletom kao bračnim putovanjem, uz čestitku potpisanu imenima članova koji su im donirali ovaj medeni mjesec.

Drugi dan je započeo nekima ranije, nekima kasnije, tako da smo opet imali na izbor kupanje u bazenima, ili sam pohod, u organizaciji PD Bundek iz Murskog Središća,  čiji je  početak predviđen u vremenu od 8,00 do 9,00 sati. Našli smo se na početku staze, na startu, gdje smo se prijavili i platili startninu , okrijepili se domaćim napitcima i zalogajima te krenuli u penjački pohod, i to po 26. put. Pohod je praćen s 6 postaja okrijepe, 6 drvenih bajkovitih kućica i u svakoj je od njih bila ponuda međimurskih jela i pila uz glazbene zvuke veselih mužikaša, pjesmu i ples. Kod svake postaje smo se malo zadržali, skupljajući energiju za slijedeću, a putem smo sretali i upoznavale druge učesnike pohoda. Lakše i bez žurbe smo hodali po bregima, i došli do prvog cilja – polovice staze, gdje smo opet imali na izbor pričekati autobus koji bi nas odvezao do Murskog Središća, ili  pak sat i pol vremena laganog hoda uz Muru, zaleđenim i zasnježenim stazama zimske idile, praćeni suncem koje nam je obasjavalo put, i snijegom koji je svjetlucao pod zrakama sunca, dajući ovoj idili još jednu notu čarolije. Iako su temperature bila u debelom minusu, sunce, dobra i vesela ekipa učesnika, dali su svoj obol pa je tako stvarni osjećaj bio u velikom plusu. Pravili smo tragove u snijegu, znajući da ćemo se dogodine na njih opet vratiti.

Ekipa koja je odlučila pohoditi do polovice staze, dočekala je autobus, a druga ekipa od 13 duša, nastavila je pješice svoj put do sportske dvorane u Murskom Središću, gdje je bio priređen grah, kobasice, fileke, kao i druga ponuda zimsko-planinarskih delicija.

Nakon dodjele priznanja koje je podijelila Sonja Vršić predsjednica Bundeka, pjesme, plesa, vina, krenulo se put kući, u 17,00 sati, sve po planu. Oprostili smo se od naših ljubaznih domaćina i time završili još jednu prekrasnu priču, koja se ponavlja po 26. put i koja će se nastaviti i dogodine, a do tada, ostaje nam uspomena, ostaju nam slike čarobne prirode, veselih osmjeha zadovoljnih planinara koji su godinu dana čekali ponoviti Vincekovo, te se po povratku odmah predbilježili za sljedeći, 27. Vinckekovo pohod, 2025. godine. Do tada, uživat ćemo u prepričavanju zgoda, brojanju prijeđenih koraka u snijegu.

Vratili smo se u broju u kojem smo i oitšli, punih srca, s velikim i zadovoljnim osmjesima koji odaju ljepotu ovog pohoda.

Mirta Kremsner-Karakaš

Evo mog’ službenog izvješća

Dugo iščekivani izlet koji je već postao tradicija konačno je došao na red. Ni start u 4.00 ujutro ni prognoza nije pokolebala realizaciju ovoga događaja. Malo nas je uzdrmala viša sila, tako da je bilo i odustajanja, no bus je ipak bio donekle pun, a odnekle u Feričancima i Orahovici sasvim. U busu nas je 65, a u svojim automobilima još 12 i svi na putu do Lendave.

Ove godine je plan da prvog dana posjetimo domaćine iz Planinarskog društva u Lendavi. Oko 9.00 dolazimo na dogovoreno mjesto u Lendavi gdje nas čekaju predsjednik društva Štef i član Stanko. Poveli su nas u krasnu šetnju, kako oni kažu,  za goricah. Vrijeme kao da smo dobili na lutriji, sunčano i debelo ispod minusa. Svi naši pogledi bili su prekriveni snježno bijelim prekrivačem. Hodamo do kleti našeg planinarskog prijatelja Lacija i njegove supruge. Čeka nas bogata okrijepa. Rakijica, vino, kuhano vino, kobasa, kolači a posebna delicija namaz na kruh po imenu zaseka. Tako ga slovenci zovu, dok su mu međimurci dali ime međimurske slanine. Svašta se ovdje može naučiti. Nakon pjesme i pozdrava starih i novih prijatelja krećemo kroz vinograde do Mađarske i to sve pješice. Obilazimo Mađu i ponovo uz granicu vraćamo se u Sloveniju do prostorija naših domaćina PD Lendava. Tamo nas čeka opet dobrodošlica uz harmoniku našeg prijatelja u čijoj smo kleti bili prije par godina. Svi siti i napiti (u granicama dozvoljenog). Krećemo prema busu i vraćamo se u Hrvatsku u našu bazu u Sv. Martin na Muri. Smještaj u apartmansko naselje Lapaž. Većina gre u toplice na kupanje, a ostali kud koji. Svi veseli, a neki i tužni. Razlog: rukometaši izgubili od mađara.

Drugi dan.

Veći dio ekipe donosi stvari u bus i kreće na 26. Vincekov pohod, dok manji dio (13. -čitaj 26) ostaje na kupanju. Zahvaljujući vozaču prekobrojni nisu ostali gdje su kola bila. Uvjeti za hodanje prekrasni. Na startu okrijepa kao i jučer. Krećemo. Beli bregi na kojima odjekuju vesele pesne i glazba muzikaša, a sonce sam sve osvetljuje, no baš ne greje.

Bus sa onih 26 naših kupača čeka nas na pola puta po dogovoru, a ostatak nastavlja da ishoda cijelu stazu do Murskog Središća.

U sportskoj dvorani u Murskom Središću centralno događanje, dodjela zahvalnica i opet po tko zna koji put okrijepa. Naravno bend trešti i sve je veselo. Ove godine kaže organizator da je bilo 2800 sudionika ovog pohoda, no moram priznati da sam navikao da ih je bilo na prošlim pohodima i više. Došlo je vrijeme povratka kući, u dogovoreno vrijeme svi u busu. Pohvala svima.

Evo naša ne baš mala družina uspješno je zaključila 26. Vincekov pohod.

Za 2025. ako bude sve kao i prije, očekujem da mi se jave svi zainteresirani. Može već i sada. Slijedeće Vincekovo prvi mjesec 2025. u vrijeme Sv. Vinka. Svakako točan datum dobijete. Moram priznati da mi se ovaj izlet zavukao pod kožu i imam već status ovisnika. Dok budem mogao i dok mi budu dozvolili ja ću ga organizirati.

Svakako očekujem podršku svih vas, a naravno i moje desne ruke Mire Muttera.

Hvala vam.

Miroslav Bahmajer