Bjelolasica i Skrad; 11.-13.09.2020.
Kula – Bjelolasica i Skrad – Zeleni vir i Vražji prolaz
Prošli vikend skupina od 30 planinarki/planinara provela je u Gorskom kotaru. Ovaj put s nama je bila i jedna malena planinarka, Lada, koja je odlučila s nama se popeti na najviši vrh Gorskog kotara, Kulu na Bjelolasici. Mislio sam da će to za nju biti prenaporno, 15 km, dobivanje nadmorske visine skoro 600 metara. No, ta djevojčica je imala toliko snage da je pri kraju doslovce projurila pored mene.
Pogled s vrha Kule na Bjelolasici (1534 m) je stvarno fantastičan. I još sad mi nije jasno zašto je jedna skupina planinarki uporno gledala samo u pravcu Kleka, kad su se lijepo vidjele i ostale planine 😊
Drugi dan posjetili smo Zeleni Vir i hodali Vražjim prolazom u Skradu. Mislim da o ovoj destinaciji ništa posebno ne treba reći nego, ako niste bili, obavezno posjetiti. Po mogućnosti u neko doba godine kada je vodostaj visok i kada su potoci Curak i Jasle bogati vodom. Mi nažalost nismo imali sreće čuti taj huk vode, no i ovo ima svojih čari jer vidiš tu dubinu kanjona i prosto ne možeš vjerovati što sve voda može u stijeni napraviti.
Dvije noći proveli smo u Mrkopaljskom Tuku, planinarskom domu Bijele stijene. Uvijek nasmijana i vesela Rada ovaj dom čini nadaleko poznatim, tako da čim nekom kažeš da si u tom domu, odmah čuješ: Pozdravi Radu. Odlična večera, a jedna planinarka mi kaže: „Napiši da smo se napivali i naplesali“. Eto, napisao sam.
Kao i uvijek do sada, odlična skupina planinarki i planinara, uvijek je puno zezanja i smijeha, ali i ozbiljnosti kad je potrebno podnijeti napor za ostvarivanje zadanih ciljeva.
I nadam se da nam naši prijatelji iz „Zanatlija“, koji su uvijek rado viđeni na našim izletima, neće zamjeriti to naše prijateljsko zezanje u smislu „Ostavi, to će očistiti ovi iz Zanatlija“ 😊
Ivan Lončarić