Durmitor, svih planina direktor; 22.-25.06.2018.
Durmitor, svih planina direktor
22.06.-25.06.2018.
Odlučili smo da želimo ići na Durmitor, a jedna naša planinarka (čitaj Ivana Zukica) kaže da ima kuću u blizini Žabljaka i da imamo osiguran smještaj. Datumi su se poklopili i imali smo četiri dana za taj izlet. Odlično. Krećemo ujutro oko 7 sati. Računamo da nam treba oko 8 sati do našeg odredišta. Dolazimo do granice sa BIH i nastaje problem. Naša iskusna planinarka i vodič (čitaj Maja Zmaja) uviđa da nema osobnu iskaznicu. Brzo rješavamo problem, nećemo je ostaviti, Brankica se vraća sa svojim autom po osobnu, dok moj auto odlučuje stati u Sarajevu. Nikad nisam bio tamo, a imamo vremena pa zašto ne. Dolazimo u Sarajevo, šetamo po centru. Počinje padati kiša, dolaskom do auta mokri smo do gole kože. Drugi auto žuri i konačno se srećemo u Goraždu. Krećemo prema našem odredištu. U Pljevljima kupimo Ivaninog oca, divnog čovjeka koji će biti naš domaćin ova tri dana. Konačno se smještamo u kuću, kratko druženje i spavanje.
Ujutro ustajemo i krećemo do Žabljaka gdje kupimo našeg vodiča Miloša, Ivaninog prijatelja. To je osebujan mladić pun planinarskog znanja, koji je pazio na nas na svakom koraku, ali doslovno na svakom. Dolaskom na sedlo kreće naš uspon na Bobotov kuk (2523m n/v). Priroda je očaravajuća. Slikamo se na svakom koraku, čak bacamo mobitel (čitaj Sanja Belić) u jezero jer smo oduševljeni prirodom. Drugi skaču u jezero (čitaj Ivana Zukica) za tim mobitelom. Ispod vrha susrećemo naše prijatelje iz PD Zanatlija. Ljubimo se i grlimo kao da se nismo vidjeli sto godina. Dolaskom na vrh susrećemo prijatelje iz Nove Gradiške. Čini mi se da je cijela Slavonija ovdje. Polako se vraćamo do naših auta puni dojmova. Za sutra smo se odlučili za pohod na vrh Prutaš (2393m n/v). Dolaskom u kuću dočekao nas je odlični grah koji nam je pripremio naš odlični domaćin.
Jutro je svanulo i krećemo do mjesta polaska za Prutaš. Uspon je težak, a na nekim mjestima i pomalo opasan. Ova grupica planinara je odlična i sve savladava bez straha ili ga bar ne pokazuju. Dolaskom na vrh slijedi zasluženi odmor. Krećemo polako prema autima i vidimo usput Ruse koji hodaju u patikama. Stvarno to ne razumijem. Usput se dogovaramo da na povratku stanemo na ZIP line. Mojoj malenkosti se ta ideja ne sviđa. Silaskom sa Prutaša idemo do mosta na Đurđevića Tari. Dolaskom do početka ZIP line nekima se povraća od visina (čitaj Dejan) ali odluka je pala idem pa šta bude. Maja kreće prva, a za njom i svi ostali. Dobro da sam išao jer je osjećaj odličan. Dolaskom kući čeka nas peka. Dok čekamo neki beru gljivetine (najveća puhara je imala preko 1,2kg). Našem vodiču Kikiju je to bio jako sretan dan zbog gljiva. Nakon večere i druženja odlazimo spavati. Sutra nas čeka povratak kući.
Sretno se vraćamo kući bez problema.
Zahvalio bih se našoj Ivani i njezinom tati na odličnom gostoprimstvu, Milošu na vođenju, Maji i Kikiju na pomoći, kao i svima koji su bili na odličnom hodanju i ponašanju.
Durmitore vidimo se iduće godine.
Vodič: Dejan Erceg