„Invazija Legosa na Omanovac“; 11.03.2017.

„INVAZIJA LEGOSA NA OMANOVAC“ 11.03.2017.

Iznenadio me broj djece, 45, a skupa s pratnjom bilo nas je 76. Dva busa. Malo se bojim kako će sve to biti, puno je djece, a tko je hodao Omanovac zna da baš i nije lako. Ja sam se odlučila kada sam čula da je markirana nova staza za „djecu“. Mislim, neka i moj unuk Leon proba malo hodati. Najmlađi je, ima 4 godine. Treba se voziti 3 sata, tko će to izdržati. Kada ja ovako razmišljam šta onda Mirela, Mirjana i Sandra misle, pod kojim su one stresom, kao vođe puta, a Mirela pogotovo, organizator.  Legosi danas slave prvi rođendan pa dodatno veselje. U busu mir, djeca su super. Mirela je podijelila listiće na kojima je ispisana  himna „Bršljanovih Legosa“, a napisala ju je naša planinarka Jasmina Ujhazi.

Djeca su ozbiljno shvatila i prihvatila se učenja himne, a ako i nisu htjeli morali su, kada Mehičićka zadirigira nema mrdanja, svi recitiraju iz petnih žila.

I prođe vrijeme u čas posla. Evo nas na startu. Sumnjivo mi je bilo već na početku kada je bus stao ispred jedne nadstrešnice i rečeno je odavde se kreće. Ma hodala sam ja odatle, ali držim se onog, dječja staza.  Krenemo hodati, a ono blata kao da smo u Baranji. Odmah tražim pomoć za Leona, predajem ga Đekiću, a kasnije se pridruži i Davor. Malo po malo pet domaćina, Đekić i Davor polako s Leonom nogu pred nogu i stignemo na Omanovac. Pred domom igralište za djecu, oni svi na tobogan, kao da nisu hodali. Mi kukamo, samo da smo znali kuda se hoda ne bi išli, i tome slično. Onda stanem u pravu je Mirela, to je staza za djecu, pa oni su je ishodali onako bez umora. Ne znam tko je kome u pratnji, djeca su malo malo trčala u zadnje redove i pitale bake i djedove, možeš li bako ili dida, a onda kada su vidjeli da su „živi“ opet otrčala naprijed.

U domu ih čekaju palačinke, nagrada i čestitka za rođendan.

Malo smo se ugrijali i odmorili. Dolaze novi zadaci. Jedna grupa pravi „bivak“, druga se penje na umjetnu stijenu i treća roštilja, svaki sat izmjena. Ja sam uglavnom trčala od tobogana do tobogana, Leona je samo to zanimalo. Prehladno je pa je povratak u 16 sati. Smrznuti, umorni Legosi su zaspali još na stepenicama busa. Povratak kući bio je pre tih.

Vrlo kratka priča, nisam se doticala ozbiljnih tema, i neću, ovo je dječji izlet, ne želim ga kvariti. Neka odrasli odraslo razmišljaju.

Hvala Mireli, Mirjani i Sanji na ovom izletu. Divim vam se . Hvala Davoru (HGSS) i Đekiću (najstarijem Legosu), kao i domaćinima na pomoći da Leon ishoda ovu stazu.  Bilo nam je super, djeca su uživala, a preko njih i mi. Preponosna sam na moga unuka, a to sam čula i od drugih baka i djedova. Pravi planinari, ni blato ni hladnoća ih ne mogu spriječiti da ostvare svoj cilj. Da su pravi planinari dokazali su odmah na počeku , burek u Našicama. 😊

Želim im da odrastaju uz prirodu, planine i druženje i da se sjećaju ovih divnih dana djetinjstva.

Do nekog drugog sličnog izleta, mašem vam Legosi.

U Osijeku, 15.03.2017.god.                                                                                   Angelina