Izlet po zavičaju; 19.03.2017.

Šetnja  zavičajem br. 3
Od  Pampasa do ušća Karašice

Nedjelja. Zadnji dan zime. Treba se dostojno oprostiti od dugog, hladnog i za planinare manje lijepog godišnjeg doba. Kako?
Pa, trećom po redu, šetnjom našim zavičajem.
Na parkingu ispred streljane na Pampasu sakupio se lijep broj (45) planinara Jankovca ali i ostalih ljubitelja prirode. Ponovo nas je vrijeme pomazilo. Jutro kišovito, ostatak dana prekrasan za šetnju.

Krenuli smo „našom“ planinarskom stazom uz Dravu. Drava je niska ali lijepa i mirna. Nama uvijek draga. Treba nam  sat i pol lagane šetnje do naselja na Karašici. Pozdravljaju nas mještani lijepog naselja. Udičarski dom uredan, pravo mjesto za odmor. Šire se zavodljivi mirisi raznih jela sa današnjeg menija.   No mi imamo još dovoljno vremena da odšetamo i do samog ušća Karašice u Dravu. Karašica je danas skoro presušeni potok. Slabo je padalina. Održali smo i malo predavanje o našim Slavonskim i Baranjskim rijekama. Interesantno je da jako malo ljudi zna gdje nastaju rijeke Karašice, Vučice i rijeke Vuke. Po čemu su dobile imena. Koliko su duge itd.  Pričali smo i o Baranjskoj Karašici. Predavanje je završeno poznatom slavonskom pjesmom „Tekla voda Karašica“… Nastavljamo šetnju po nasipu uz presahlu Karašicu. Kruljenje stomaka je znak da se treba vratiti i obaviti nedjeljni objed. Domar Boris je odradio dobar posao. Fiš, čobanac i planinarski grah je nestao u času. Takvi smo. Kakvi na djelu, takvi i na jelu.  Kratki predah uz kavu pa krećemo nazad.   Kolona se otegnula. Svatko je odabrao svoj tempo. Nešto poslije 14 h i zadnji sudionik je stigao.  Zadovoljan sam što je u grupi vladalo dobro raspoloženje i što se nitko nije „izgubio“ ili stradao. Zimu smo dostojanstveno otpremili u povijest. Već slijedeće nedjelje krećemo na  tradicionalni proljetni izlet, Papučke jaglace, na nešto zahtjevnije i ozbiljnije ture.

Planinarski pozdrav  Slovaček Miroslav.

P.S.
Početkom četvrtog mjeseca odradit ćemo i posljednju predviđenu šetnju zavičajem, Šetnju uz Staru Dravu…