Jalovec; 26.06.2020.
Uspon na Jalovec
Naša avantura počinje u petak 26.06. u popodnevnim satima kada krećemo prema dolini Tamar i doma koji je smješten u njoj. U kasno popodnevnim satima dolazimo do doline gdje prvi puta vidim skijašku skakaonicu „Planicu“. Ogromno zdanje smješteno u prirodi me zadivilo, kao i pomisao da ljudi lete s nje. Spremamo stvari u ruksake (i vrećice) jer imamo još sat vremena šetnje do doma. U domu dogovaramo za sutra, namještamo dereze i uvezujemo cepine za pojas. Subota je i krećemo prema vrhu Jalovca, vedro je. Uspon počinjemo sa 1108 m. Prvi dio puta je kroz šumu i ugodan. Zatim slijedi oštar uspon preko sipara gdje smo na suncu, na visini od oko 1900 m ulazimo u kleku i položeniji dio uspona. Nakon 4 sata dolazimo do Kotovog sedla. Nakon odmora nastavljamo dalje, dolazimo do snježišta koje zahtijeva dereze i cepine za prolaz. Ekipa je spremna i odlučna da uspiju. Pred vrhom je usijek gdje razvlačim uže za navezivanje. Nakon 6 sati i 40 min izlazimo na vrh Jalovec 2645 m. Sat mi govori o 1650 m uspona. Uzimamo odmor od 30 min i krećemo nazad svjesni da imamo još dosta do doma i da moramo biti pažljivi. U dom dolazimo nešto prije 20 sati. Sretni i umorni čestitamo si na usponu koji je bio sve samo ne lagan. U nedjelju si ostavljamo dolinu Soče i Toilminska Korita. Priroda od koje zastaje dah. Ulaznica je 6 eura ali se isplati pogledati ako ste u tom dijelu Slovenije. U večernjim satima u nedjelju smo u Osijeku.
Zahvalio bih se ekipi na odgovornom ponašanju. Pohvalio bih sve jer nekima je ovo bio prvi susret sa derezama i cepinima. Bili ste odlični.
Nakon uspona u domu sjedio sam u društvu sa članovima GSS Slovenije. Rekli su da je Jalovec kralj Slovenskih planina. Nakon ovog izleta mogu reći, po mome iskustvu, da je to istina. Bio sam na Triglavu koji je viši ali je uspon ipak lakši (Tominškova pot i Čez prag).
Ali kako kaže planinarska poslovica UMOR NESTAJE- ZADOVOLJSTVO OSTAJE.
Dejan Erceg
