Gorski kotar, Grobničke Alpe, Risnjak; 03.-05.07.2020.

Tri HPO-vska vrha: Risnjak, Snježnik i Crni vrh

Čini mi se pun pogodak ovakav trodnevni izlet na koji krećemo na put u petak popodne, kako bi nakon prospavane noći u subotnje rano jutro započeti hodanje. Spremnost na prihvaćanje nepredviđenih situacija se vidjela već u subotu ujutro, kad smo shvatili da zbog kvara na električnim instalacijama u domu nema ni struje ni vode.

Oko 9 sati krećemo na hodanje rutom Platak – Risnjak – Snježnik – Platak. Skupina od 31 planinarke/planinara je vrlo šarolikog sastava, od pravih početnika do iskusnih planinara. Na krilima početnog entuzijazma vrlo brzo stižemo do planinarskog doma Schlosserov dom podno samog vrha Risnjak. Slijedi uspon na sam vrh. Kako je na samom vrhu i koji je pogled s vrha pogledajte fotografije u nastavku teksta, ne vrijedi riječima opisivati. Po silasku, ručak i polazak prema Cajtigama. Tu se razdvajamo na dvije skupine, jedna manja odlazi prema Platku, a nas 23 kreće prema Snježniku. Uspon na Snježnik s te, istočne strane, je malo zeznut. Ide se malo kroz stijene, malo jednim uskim grebenom, a i sam silazak prema napuštenom planinarskom domu M. Albahari nije baš „mačji kašalj“. Ovaj napušteni planinarski dom, izgrađen 1951. godine je baš na izvanrednom mjestu i bila bi stvarno velika fora kad bi se jednom u budućnosti obnovio (snovi ništa ne koštaju). Pogled sa Snježnika prema vrhu Risnjak odražava našu nevjericu gdje smo bili prije samo dva sata. Slijedio je spust prema Platku i planinarskom domu. Gotovo 18 km i dobivanje nadmorske visine 1300 metara je ostavilo traga, čini mi se da nije bilo budnih nakon 22 sata.

Nedjelja, rano jutro. Dom izgleda čisto pristojno u jutarnjim satima kad ima vode i struje 😊. Posebno su nas oduševila novo uređena kupatila. Nakon doručka, krećemo na „laganu rutu“ prema Crnom vrhu. Šetnica kroz livadu Gorskog kotara (Pribeniš) ubrzo postane šumska cesta (stari put na Platak), a nakon 6 km dolazimo podno Crnog vrha. Na tabli piše 45 minuta do gore. Strmi uspon prema gore savladavamo vrlo brzo (dobro, nije baš tak, al tko to zna osim nas 😊 ). Uglavnom, svi smo uspjeli doći gore. A pogled s Crnog vrha je uistinu impresivan. Crni vrh se uglavio između Risnjaka i mora, pa imaš osjećaj kao da je i jedna i druga strana na par koraka daleko. Lijepo je gore, stvarno jedan od ljepših pogleda u Gorskom kotaru. Uglavnom, nedjeljna „laganica“ je bila 14 km i dobivanje nadmorske visine 670 metara.

Slijedio je povratak u dom, pakiranje stvari, ručak i polazak kući.

Pohvale na kraju. Dajani i Snježani prvi izlet, pa odmah tri vrha HPO. Svaka čast. Iva, sigurno buduća vodičica, moraš ju zaustavljati na usponima jer leti. Jedna Jasna na facebooku kaže da „sad napokon zna što znači „umor nestaje, zadovoljstvo ostaje““, vozač Josip pravi profesionalac, meni u nekim situacijama jezik brži od mozga, hvala na sugestijama. I, na kraju, sav šokiran, već pri izlasku iz busa, sam skužio da je s nama bila i Predsjednica društva. Uh…

Ivan Lončarić

You may also like...