Legosi – Izlet “S djecom na Jankovac”; 11.06.2016.
“Pozivam te da prošećeš “Grofovom stazom” i uživaš u ljepoti osobitog dijela parka prirode Papuk – park šumi Jankovac.
Na stazi ćeš uz pomoć poučnih tabli doznati zašto sam davne 1860. napustio raskoš bečkog dvora i do kraja ostao živjeti u ovom miru i ljepoti te ovdje pronašao svoj vječni mir.”
Grof Janković
Nije prošlo ni mjesec dana od zadnje aktivnosti Bršljanovih legosa, a već su odlučili odazvati se ovom pozivu grofa Jankovića.
Očito su se mali „bršljanjankovci“ brzo navukli na hodanje .
Sekcija BRŠLJNOVI LEGOSI HPD-a Bršljan Jankovac ponosna je na činjenicu da je prva i jedina krenula sa aktivnostima koje uključuju rad sa najmlađom populacijom djece grada Osijeka, malim predškolcima.
Tako je na drugi izlet Legosa, u lijepo i sunčano jutro, na staro mjesto pristiglo trideset mališana u dobi od tri do osam godina, nasmijanih, radoznalih i nestrpljivih. Ponosno su defilirali sa šarenim kapicama na glavama i ruksacima na leđima.
U pratnji roditelja, pod budnim okom vodiča i asistenata Bršljan Jankovca, te pojačani HGSS-om nisu mogli dočekati da zauzmu mjesta u autobusu. U autobusu se tražilo mjesto više, pa makar i u nečijem krilu.
Putem do Drenovca orila se pjesma, DJ Milijan ispunjavao je sve glazbene želje, kada su se zasitili dječjih poželjeli su „ rock“.
Mama Ana i ovaj put pripremila je košaru punu mirisnih kiflica za po putu.
Kod Humljana smo postali već jako nestrpljivi i jedva smo čekali izlazak iz autobusa.
Pada prva grupna fotka, a nakon nje i prva lekcija o tome tko su vodiči i zašto ih moramo slušati, kako se sigurno kretati cestom u koloni jedan iza drugoga, te da pijemo vodu i kada nismo žedni.
Putem do Jankovca ushićeno smo promatrali šumski potok i naučili da se zove Kovačica. Naučili smo ponešto o puževima i kako ih treba skloniti sa puta, bogatom biljnom svijetu i bukovoj šumi.
I sve uz pjesmu. Nitko se nije žalio na umor i vrućinu koja nas je pratila.
Po dolasku na Jankovac, vrijedne ruke Marijine, Mirjanine i Valentinine pripremile su sendviče „a la predsjednik“ koji su razgrabljeni u roku odmah.
Uslijedila je igra na obližnjem igralištu, pa svečana dodjela malih planinarskih dnevnika uz poduku da u njih treba udariti pečat i sada i na svakom slijedećem osvojenom vrhu.
Podijeljeni u dvije grupe, krenuli smo u obilazak poučne staze i slapa Skakavca.
U uredno posloženoj koloni, držeći se za uže, koje im je bilo „baš fora“ krenuli smo laganim tempom oko jezera, naučili da se riba u njemu zove pastrva, da ona živi u čistom i bistrom okruženju, da tu rastu lopoči i trska.
Zalaskom u stoljetnu šumu pitali su „jel to sad praaaavaa šuma, tko živi u njoj?“.
Obišli smo počivalište grofa Jankovića i shvatili zašto je baš ovdje pronašao svoj vječni mir.
Ipak , svima je najzanimljivija priča o Maksimovoj špilji u kojoj žive šišmiši, mališani već potkovani znanjem o tome kako oni žive i čime se hrane imali su samo želju vidjeti ih, pa su hrabro zavirili unutra.
Stazom preko grebena obišli smo i staklarsko groblje i malim ručicama pogladili grumen stakla postavljenim ispod poučne table.
No ubrzo smo u daljini čuli šum slapa, bez greške smo pogodili sa koje strane šum dopire.
E sad je strpljenje postalo krhko.
Unatoč znatiželji, stazom do slapa, zastajkujemo tražeći marke, ne one bosanske, već planinarske i znamo da smo na pravom putu do Skakavca.
Saznanje da je šum vode sve jači i da je time slap sve bliži ubrzava korake.malo smo se i pokliznuli po mekoj stazi obasipanoj šuštavim lišćem.
Slap!!! Raskošan i predivan!!! Pokazuje nam se u svoj svojoj ljepoti.
Wau! Joooj! Koliki je ! Mogu li bliže? Jel hladna voda?
Tu oduševljenju nije bilo kraja, radost je neizmjerna, a širom otvorene oči….e to ste trebali vidjeti.
Slikamo se, sretni smo…oni malo hrabriji i odlaze probati kakva je voda.
Put nastavljamo drvenim stubama, malo previsokima za dječje nožice, treba podići te male guze, no nitko se ne buni.
Dolaskom na „sklizak teren“ Davor nam postavlja gelender da nam olakša uspon, dječja pažnja i koncentracija sad postižu zavidni nivo iz kojeg i mi veliki imamo štošta za naučiti.
I jako smo ponosni što smo se popeli uskim prolazom obavijenim stijenom.
Ponovo smo na jankovačkoj livadi, slijedi igra, zabava, druženje…veliki su već pomalo klonuli ali mališani i dalje neumorni, bosim nožicama trče po travi, pokušavaju dohvatiti veeeliiikog raka iz potoka, lopta je na sve strane….ručice su prašnjave, usta musava od Jaffa keksa…preslatki smo.
Obogaćeni energijom Jankovca , ispunjeni pozitivnim doživljajima, pravimo veliki brod od papira u njega stavljamo naše poruke: „Bilo nam je predobro, super je, doći ćemo opet, jako smo sretni…., ovo mi je najljepši dan u životu ……..i puštamo ga niz mali slap sa željom da našu pozitivnu energiju proširimo cijelim svijetom.
Uz citat :“Molim te dragi prijatelju s ovog mjesta ponesi samo prizore koje ćeš vidjeti, a za sobom ostavi samo tragove svojih stopala“, i na ideju naše vodičke, obojili smo naša mala stopala duginim bojama i njima izradili posebno remek djelo.
Sa radošću i ponosom pokloniti ćemo ga društvu u nadi da će naći svoje mjesto u našim prostorima na Trgu Ante Starčevića 4 u Osijeku.
Sekcija Bršljanovi legosi
HPD Bršljan Jankovac, Osijek
Voditeljica sekcije: Mirela PoljakŠefčić
Foto: Marija Bokun
