LIKA-Ozeblin-Kanjon Krupe-Kremen; 03.-05.11.2017.

03.-05. studeni 2017.

LIKA – Ozeblin-Kanjon Krupe-Kremen

Vrh Ozeblin

 

Ponoć otkucava, a pedeset odvažnih planinara kreće u trodnevnu avanturu kodnog imena „LIKA“.

Vožnja protiče vrlo ugodno i mirno. Oko 7 sati stižemo u Korenicu i nalazimo se sa domaćinima iz PD Mrsinj, kojem je na čelu nama draga i predraga Marijana. Doček sa štrudlicama čudnovatih miješanih okusa, kavica, doručak i polako se spremamo za polazak i osvajanje vrha Ozeblin.

Ozeblin je jedan od vrhova hrvatske planine Lička Plješivica, koja se proteže kroz istočnu Liku u Hrvatskoj, a jedan manji dio nalazi se na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Plješivica se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok od Plitvičkih jezera do Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Lička Plješivica pripada dinarskom sustavu. Većina njezine površine pokrivena je gustom šumom. Najznačajniji vrhovi Ličke Plješivice nalaze se na početku i kraju planinskog lanca:

  • Ozeblin, 1657 m

U 16. st. za Ličku Plješivicu upotrebljavao se naziv Vražji vrt. U vrijeme turskih ratova odigrala je važnu ulogu kao prirodna prepreka a Hrvatski vojnici služili su se njenim usjecima i vrhovima za spriječavanje Osmanlijskog prodora na slobodan Hrvatski prostor. Ozeblin se nalazi u središnjem dijelu Plješivice iznad gradića Udbina.

Iz Korenice krećemo do centra Udbine, te nastavljamo starom cestom za Donji Lapac (cesta broj 5167). Cesta je djelomično asfaltirana. Drugi dio je dosta dobar makadam. Prelazimo u terensko vozilo (kamion) i ono nas vozi šumskom cestom, te nakon prijeđenih cca 7 km dolazimo do smjerokaza na povećoj bukvi i markacije za vrh Ozeblin. Krečemo se strmo kroz šumu prema grebenu. Nakon toga izlazimo na livadu gdje se vidi vrh i konstrukcija sa metalnom pločom. Kako je bilo oblačno i vlažno vrijeme ostali smo uskračeni za pogled od kojeg staje dah. Sa vrha se inače vidi na sve strane, prema Lici, Velebitu, Krbavskom polju, Goloj Plješivici, Donjem Lapcu i preko njega na bosanske planine.

Nakon obaveznog slikanja, pečatiranja dnevnika i zdravice za osvojeni vrh, ipak ispunjeni srećom krećemo natrag prema autobusu i gradu Udbini.

Ovdje posjećujemo Crkvu hrvatskih mučenika koja je najveća crkva na Udbini i hrvatsko nacionalno svetište. Zamišljena je kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Idejni začetnik projekta bio je biskup mons. dr. Mile Bogović 2005. godine, a dovršena je 2010. godine. Kamen temeljac buduće crkve izvađen je iz temelja krbavske katedrale. Izvađen je jedan kamen koji je poslužio kao kamen temeljac. Kamen je 8. lipnja 2003. blagoslovio Sveti Otac Ivan Pavao II. na Trsatu. U temelje crkve Hrvatskih mučenika na Udbini svečano je položen 9. rujna 2005.godine. Crkva je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine u nazočnosti oko 15 000 hodočasnika, a misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Od 2012. godine svake zadnje subote u kolovozu ovo mjesto posjeti mnoštvo vjernika, a uz središnje misno slavlje održava se i niz drugih vjerskih i kulturnih programa te veliki sajam.

Puni dojmova od ljepote crkve napuštamo Udbinu i krćemo put Korenice i restoran Lička kuća gdje nas čeka ručak i opuštanje.

Nakon male zabave, ipak umorni od cijelonoćnog puta i penjanja na zadani vrh, odlazimo u đački dom gdje nam je dragi vođa organizirao noćenje. Vrlo brzo svjetla su se pogasila i svi smo utonuli u san.

Drugi dan:

Kanjon Krupe

Buđenje i dogovor za polazak u 8 sati ispoštovan maksimalno. Vedra lica i željni puta krećemo prema „Kanjonu Krupe“. Staze za obilazak kanjon Krupe održavaju planinari iz HPD Pliva a kreću iz sela Ravni Golubić, od stare škole u Golubiću i od manastira Krupa. Mi smo izabrali stazu nedaleko sela Ravni Golubić na kamenitoj visoravni. Pogled za bogove, ispod nas kanjon koji izgleda kao zelena oaza usred sivog krša. Spuštamo se preko grebena Vratolom do ušća Krupe u Zrmanju. Usput nam je poglede mamilo niz Krupinih vodopada podno Babinog Grada i Visoki buk na Zrmanji. Nakon kratkog odmora i obroka, nastavljamo uzvodno uz Krupu, stazom koja prati vodotok.

Krupa je bistra planinska rijeka koja se provlači kroz kanjon. Pročitao sam da još uvijek nije ucrtana na karti masovnog turizma pa će ipak još jedno duže vrijeme ostati čista i predivna. Tirkizne, modre i tamnoplave nijanse vode te čudnovato zelenilo i livade, kamenjar i stijene predstavljaju nešto se ne može opisati riječima. Krupa ima 19 slapova koji spadaju u najljepše u Hrvatskoj. Najpoznatiji je Deveterac, koji je ime dobio po devet sedrenih kaskada koje završavaju slapom visokim 13 metara. Izabrali smo dobar tajming za obilazak jer je rana jesen najbolje vrijeme za šetnju planinarskom stazom koja slijedi rijeku jer je tada Krupa nešto manja i smirenija. No unatoč tome nismo imali sreće da pored rijeke dođemo do Kudinog mosta i križanja na kojem bi se podijelili u dvije grupe. Ipak se ne može protiv prirode. Malo veći vodostaj nas prekida u šetnji te se moramo penjati drugom stazom i zaobići poplavljeni dio. Kod skretanja za Kudin most dijelimo se u dvije grupe. Jedna grupa ide na most a druga nas čeka.

Prema predaji, most je nastao iz ljubavi. Mladić kojemu most duguje ime izgradio ga je od sedre kako bi prešao preko rijeke i stigao do svoje drage. Po njemu, most i danas nosi ime te je zaštićeni spomenik kulture.

Vidjevši most i okolne slapove završavamo obilazak kanjona. Priključujemo se drugoj grupi i odlazimo prema autobusu koji nas čeka pored lovačkog doma u selu Ravni Golubić. Iz sela pravac Lička kuća na večeru i zasluženi party.

Treći dan:

Kremen KT HPO 14.4. – 1591 m

Isti dogovor ostaje. 8 sati polazak za osvajanje Kremena . Praznimo smještajni objekt i za neko vrijeme napuštamo Korenicu. Pravac Udbina pa za Bruvno.

Na šestom kilometru ceste Bruvno – Donji Lapac nalazi se Mazinski prijevoj (848 m), odakle lijevo polazi šumski put prema Kremenu.

Nakon vidljive markacije na prijevoju nakon tri kilometra dolazi se do početka uspona koji vodi obronkom brda Solobanice još dva kilometra gdje se na zavoju markacija uspinje na strmu travnatu dragu prema izvoru Luka. Nakon 50-tak minuta uspona kroz šumu dolazimo do poljane zvane Ledina na kojoj se nalaze dva izvora. Na jednom punimo boce sa vodom. Dijelimo se u dvije grupe i krečemo na vrh. Od Ledine markacija vodi desno kroz šumu i  doslovno okomito se penjemo. Uspon je dosta zahtijevan. Pun je suhog lišća koje se dosta skliže i dodatno otežava uspinjanje.  Izlazimo na stjenovit hrbat, kojim stižemo na vrh. E danas imamo pogled iz snova. Sunce sija a oko nas svre puno lijepih vrhova. Pogledi na Velebitske vrhove, Liku, Ličko sredogorje, Plješivicu, Ozeblin i planine susjedne BIH. Vrh je označen geodetskim stupom. Na stupu je istaknuto ime vrha i nadmorska visina.

Za uspon i silazak trebalo nam je ukupno 6 sati hoda.

Silaskom do autobusa završava naš trodnevni ciklus obilaska Like i nezinih ljepota. Ništa do slijedeće godine.

U povratku stajemo u Korenicu gdje se častimo sa večerom i krećemo put Osijeka.

Veliko hvala našoj dragoj Marijani i članovima PD Mrsinj koji su uvelike zaslužni za uspijeh ove avanture i dana za pamćenje. Hvala i članovima PD Ozeblin Udbina na čelu sa Milanom te zadranima iz Osijeka.

Moram se zahvaliti svim sudionicima ovog izleta kao i članovima našeg društva na ukazanom povjerenju koje ste nam dali kao vodičima pripravnicima. Svojim ste slušanjem i ponašanjem uvelike olakšali naš posao i nadamo se da ste uživali u izletu kao i mi sami.

Hvala vam!!!

Maja, Josip i Roki

Foto: Ankica Ursić-Molnar