Planinarenje na Lisku 23.01.2016.

Planinarenje na Lisku – najviši vrh vukovarske županije te posjet Iloku i Iločkim podrumima. Eto, tako se slavi Vincekovo.

Krećemo iz Osijeka u 07:00. Vrijeme je hladno (čitaj: smrzavamo se), ali zubato sunce najavljuje koji stupanj zatopljenja. Vozimo se kroz Vukovar gdje kupimo nekoliko planinara iz PD Ravnica koji su nam bili vodiči po Fruškoj gori. Zastajemo u Iloku jer se moramo najaviti policiji da idemo na vrh Lisku. Za one koji ne znaju, ako idete na Lisku, morate prijaviti odlazak policiji u Iloku jer je to granica između Hrvatske i Srbije. Stižemo na Principovac – poznato odmorište kod Iloka. Svi izlazimo iz autobusa te, dok ja preobuvam planinarske cipele, čujem poznati glas iza mene. Evo planinara iz Srbije (Maja, Nenad, Milorad, Goran i Violeta) sa kojima sam planinario na međunarodni dan planina i koje sam vodio do Ružica grada ( http://www.planinarimo.info/medunarodni-dan-planina-2015/ ).

12615278_10204077982348298_3416769335208974387_oIdemo na kavicu u Principovac, ali tolika je gužva, a konobarice ne stižu sve na vrijeme, da je umjesto pola sata, pauza potrajala 45 minuta. Nakon brzinske kavice i još bržeg toaleta, idemo autobusom do vinograda odakle krećemo na hodanje do Liske. Vodič nam je Robert iz PD Ravnica -Vukovar. Hodamo po zamrznutom terenu na kojem još uvijek ima nešto snijega, prvo kroz vinograde, a kasnije kroz šumu. Gledam u snijeg i vidim samo tragove divljači, nema ljudskih stopa. Znači, već dugo ljudska noga nije išla ovim područjem. Slijedi blaga uzbrdica kroz pročišćenu šumu, a nakon toga malo stajemo da sačekamo zaostale planinare. Cijelo vrijeme pratimo markacije koje su dosta dobro označene. Nešto prije vrha pozdravljamo naše čuvare granice – policiju, koja zna da dolazimo ovamo jer smo se prethodno najavili. Čak nam dopuštaju zajedničko fotografiranje – momci, svaka čast! I eto nas uskoro na vrhu Liska (297m). Iako nije visinski na razini Velebita ili Papuka, ipak je ovo najviši vrh Vukovarske županije. Sama najviša točka se nalazi desetak metara dalje u polju, ali prolaz nije dopušten jer je to granica Hrvatske i Srbije. Na drvetu na rubu šume, nalazi se oznaka sa pečatom. Slijedi masovno fotkanje i udaranje pečata u planinarski dnevnik. Dok smo se svi izredali, prođe pola sata. Idemo natrag do autobusa. Ovo planinarenje stvarno može proći i planinar početnik. Sat vremena do vrha i sat vremena natrag.12633657_10204077990148493_9081168994045363948_o

Autobusom idemo u grad Ilok. Pošto imamo zakazan termin za posjet crkvi u 13 sati (a sad je oko 12 sati), dotle idemo na odmor u Iločke podrume. Vrijeme kratimo hvaleći se raznim planinarskim dostignućima. U crkvi Ivana Kapistrana prvo nas pozdravlja časna sestra, a zatim velečasni pripovijeda o crkvi i Iloku. Crkva je prvo bila posvećena Svetoj Mariji, ali kasnije je posvećena Svetom Ivanu Kapistranu. Sveti Ivan je došao iz gradića Capestrana (Italija – preko puta Splita) te mu odatle potječe ime. Živio je u 15-tom stoljeću. Bio je propovjednik, a kasnije je uspješno vodio obranu Beograda protiv Osmanlija. Umro je i sahranjen u Iloku. Poslije njegove smrti zabilježeno je oko 180 čudesnih ozdravljenja.

Nakon lijepog govora o crkvi i Svetom Ivanu, obilazimo malu kapelicu u sklopu crkve, u kojoj je on navodno umro.

12604919_10204077994388599_5271767108634891505_oZavršavamo sa posjetom crkvi te krećemo u posjet čuvenim Iločkim podrumima. Ulaznica za podrume stoji 30 kn u što je uključeno obilazak podruma sa vodičem, čaša poznatog iločkog traminca te lepinja. Damir, naš vodič, govori nam o tradiciji uzgoja vinove loze od vremena rimljana, pa sve do danas. Zanimljivo je da se vinova loza uzgajala čak i za vrijeme turske okupacije. Poznata sorta traminac, došla je nakon oslobođenja od turaka. Zanimljiva je i činjenica da su za vrijeme Domovinskog rata sačuvane stotine boca vrhunskog vina koje bi inače bile popijene. (Kako? Preporučam posjet Iločkim podrumima).

Odlazimo u posjet dvorcu Odescalchi gdje se nalazi Muzej grada Iloka (fotkanje zabranjeno pa nema slika). Kustosica muzeja govori nam o povijesti Iloka od vremena mamuta pa sve do današnjih dana. Još uvijek se povremeno nađu neki novi povijesni nalazi. Muzej ima 5 izložbenih cjelina, svaka cjelina o određenom vremenskom periodu. Mene nekako najviše fascinira vrijeme srednjeg vijeka, posebno iločka utvrda i Šarengrad.

Za kraj našeg druženja, odlazimo u restoran ugodnog ambijenta “Vila Iva” i utvrđujemo današnje dojmove.12633557_10204077996388649_5702958504144282761_o

Natrag do Osijeka treba nam nešto više od sat vremena vožnje.

Ovo mi je prvo ovogodišnje planinarenje, prvi posjet Fruškoj gori, prvi odlazak na Lisku, prvi obilazak Iločkih podruma i prvo Vincekovo u Iloku. Puno je ovdje “prvih”. Nadam se da ću barem nešto od toga i ponoviti.

Vinski pozdrav iz Iloka!

Valentin Žagar