Po slavonskim gorama-Papuk; 24.05.2020.

Po slavonskim gorama – Papuk

Probudiš se ujutro i mrziš svijet. Kiša pada ko’ luda. I umjesto da se okreneš na drugu stranu i nastaviš spavati, ustaneš i ideš…nema druge. I tako, uz kavu u majmunskom baru stigli do Velike, kiša prestaje, sunce se pomalo pojavljuje. Jedna, kako ona kaže, vještica s certifikatom, mi rekla kako su odlučile da danas bude sunčan dan 😊. Prebrojavanje, 35 planinarki/planinara.  Taman, u skladu s preporukama Kriznog stožera. Gledam, nitko nema masku, znači, nitko nije zaražen ili  u samoizolaciji.. Al samo malo, ako i je a može ići na glasanje, pa onda može i na planinarenje?? A dobro…možda ipak nisam sve dobro shvatio.

Krećemo cestom prema Šulerovoj stazi i usponu prema Kovačevom grebenu i Nevoljašu. Blato je, daždevnjaka nebrojeno na putu. Ekipa odlična, čak iznimno brza. Zaželjeli smo se tog osjećaja hodanja po šumi, zelenila, mokrih nogu, blatnih cipela. Na Nevoljašu kava, čaj i nekima drugi doručak ili prvi ručak, kako bi rekli hobiti. Spuštamo se skijaškom stazom prema Jezercu, pri čemu sam prvi put vidio i skijanje po blatu, za što ćemo u društvu napraviti novu sekciju na čelu s Valentinom. Prolazeći pored izvora Dubočanke, stižemo do Šumarskog fakulteta gdje pravimo dužu pauzu za ručak. Gledajući iz podnožja vrh Tisovac, donosimo odluku da ćemo malo izmijeniti rutu i posjetiti taj najljepši mali vrh na Papuku. Cestom do planinarske kuće Trišnjice pa stazom koja je sad zbog nove ceste prema gore gotovo nevidljiva stižemo do vrha Tisovac. Taj vrh je vrlo rijetko posjećen, a stvarno je baš lijep. Nakon nebrojenog broja fotografiranja, spuštamo se Čokinom stazom do kamenoloma Tisovac pa opet cestom do parkiranih automobila na parkingu pored bazena.

Ukupno, 7 sati hodanja, prijeđenih 18 km, dobivanje nadmorske visine 920 metara. Rekao bih, taman za jednodnevni izlet. Što reći, gore je uvijek lijepo, a posebno ako je to prvi „afterkoronaparty“.

Ivan Lončarić

You may also like...