Pohod sa Stipom u srce Krndije

Pohod sa Stipom u srce Krndije

Saznavši za posjet velikana hrvatskog alpinizma Stipe Božića malom slavonskom gradu – Našicama odlučila sam organizirati izlet s najdražom ekipom kako bismo upoznali našeg najpoznatijeg alpinista. U ovu je simpatičnu avanturu krenulo pet veličanstvenih planinarki, članica HPD-a „Bršljan-Jankovac“, u nadi da će ovo biti jedan od onih nezaboravnih izleta. Sa svojim plavcem prvo kupim Sanju i Suzu potom Tajči i Mirjanu. Dobro raspoložene krećemo put Našica. Ne smeta nam ni magla koja nam je zaklonila vidike iz našega automobila. U Našicama se zaustavljamo u samom centru te nošeni mirisima bureka posjećujemo najpoznatiju burekdžinicu. Budući da smo poprilično uranile sjedamo u obližnji kafić na jutarnju kavicu te čekamo okupljanje planinara koje je uslijedilo u 9 sati ispred crkve u Našicama. Na naše iznenađenje dolazi još članova našega društva. Stižu Stanko, Marija, Tea, Reza i Ruža. Nismo još niti završili s kavom kada se na vratima pojavio Stipe. Uzbuđeni ga pozdravljamo, upoznajemo se i odmah ga otimamo za jednu fotografiju. Na veliku žalost nije uspjela, ali dan je pred nama.

Ovaj je izlet organiziran u sklopu obilježavanja 16. planinarskog tjedna, kojim se ujedno obilježava 95 godina planinarstva u Našicama i 55 godina djelovanja planinarskog društva „Krndija“ iz Našica čiji je predsjednik Hrvoje Tržić.

Nakon okupljanja planinara autima se upućujemo na obronke Krndije, sjeverozapadno od Našica gdje se smjestilo malo slavonsko selo Seona. U koloni vozimo do obližnjeg izletišta koje je bilo polazna točka današnjeg planinarskog izleta. Svi s uzbuđenjem čekamo početak ophodnje. Predsjednik PD „Krndija“ nas ljubazno i srdačno pozdravlja te upoznaje s trasom koja je danas pred nama. Kaže kako će nam danas pod nogama biti petnaestak kilometara „Našičke geološke staze“. Staza započinje na kraju sela Seone, u okruženju izletišta kod izvora našičkog vodovoda, koje je uređeno natkrivenim odmorištem sa stolovima i klupama. S dozom adrenalina krećemo. Put nastavljamo šumskom cestom uz potok Lanište te prolazimo pokraj napuštenog kamenoloma. Divimo se usput našoj geološkoj baštini, vrhovima stijena i njihovoj starosti. Dio puta obuhvaća i poznati Slavonski planinarski put kod predjela Kolarište. Put vodi ka Lončarskiom visu, a potom dalje šumskom cestom, koja je položena grebenom Krndije, u smjeru istoka i djelomice prati trasu „rimske ceste“, odnosno puta koji je još u antici povezivao prostor današnje Požeške kotline i našički kraj.

Prelijepa nas je Krndija dočekala u jesenskom ruhu. Šuma obojana žutim i crvenim nijansama lišća u svom je najljepšem izdanju. U jesen je Krndija ljepotica s nekim posebnim šarmom. Sa šuštanjem lišća pod nogama uživali smo u ovoj bajkovitoj avanturi. Vedro i sunčano vrijeme dodatno je naglasilo prekrasne boje ovog idiličnog mjesta. U razgovoru sa Stipom vrijeme leti. Saznali smo kako nije prvi put u Našicama. Dolazi često zato što voli dušu slavonskog čovjeka. Kaže kako se uvijek odazove na poziv slavonskih planinara. Na čelu kolone zajedno s predsjednikom planinarskog društva i sam je uživao u dražima naše slavonske ljepotice te fotografijom pokušao ovjekovječiti svoj posjet. Mi ostali bili smo poput male djece znatiželjnih glava. Željeli smo se svi ispričati s njim ne bi li čuli neku novu zanimljivu avanturu.

Iznenadila me njegova jednostavnost i pristupačnost. Samozatajan je čovjek ispunjen skromnošću, dobrotom i čovjekoljubljem, ali istovremeno mudar i razuman. Planinar koji je osvojio vrhove svih sedam kontinenata danas je među nama, a visine ga nisu ponijele nego su ga samo učinile ispunjenim i sretnim. Kažu kako je čovjek u potpunosti ispunjen tek kad živi s drugima i za druge. Bio je voljan sa svakim od nas uljudno popričati i napraviti nekoliko fotografija. Čak nam je otisnuo svoj autogram na planinarske rance.

Svi mi planinari imamo nešto zajedničko, a to je ljubav prema planinama i prirodi. Kad čovjek radi ono što voli tad nema prepreka i neostvarivih ambicija. I danas smo udahnuli život punim plućima. Nakon četiri sata jesenskog užitka stižemo do ruševina srednjovjekovnog grada koji se u narodu naziva Bedemgrad. Pravimo dužu pauzu. Gostimo se neizostavnim slavonskim delicijama. Napuštamo Bedemgrad uz jednu obiteljsku fotografiju te nastavljamo dalje. Uz jednosatni spust dolazimo ponovo do naše polazne točke.

Nije se bilo lako rastati od Stipe. Stajao je s nama i zajedno smo dijelili dojmove s ovog lijepo provedenog izleta. Ostale bi još dugo razgovarati s njim, ali tu su i drugi planinari. Poklonio nam je danas puno pažnje i toplih riječi, a mi smo mu nastojale pružiti toplinu u srcu kakva se dugo pamti.

Najljepša hvala PD-u „Krndija“ Našice što su bili srdačni domaćini i otkrili nam ljepote ove slavonske planine okupane jesenskim bojama. Hvala dragom Stipi Božiću na druženju i ukazanom prijateljstvu. Vjerujem kako se ova jesenska idila panonskog kraja urezala svima u pretince sjećanja. Nadam se da ćemo joj se s istim osmjehom na licu svi opet vratiti.

Valentina Bušić

You may also like...