Posjet HPD-a „Bršljan-Jankovac“ kulturnoj raskrsnici svijeta – Sarajevu

Posjet HPD-a „Bršljan-Jankovac“ kulturnoj raskrsnici svijeta – Sarajevu

Na križanju puteva, u srcu Bosne i Hercegovine, na rijeci Miljacki smjestilo se Sarajevo, grad koji nijednog putnika ne ostavlja ravnodušnim, grad koji osvaja i rijetko koga odbija, jedinstven i neponovljiv upravo zbog spoja različitih kultura i religija. Upravo takav prepoznaje svu uzvišenu ljepotu u razlikama i svo duhovno bogatstvo u osobnosti drugoga. Okružen je olimpijskim planinama Bjelašnicom, Igmanom, Jahorinom i Trebevićem. Najviše turističkih atrakcija se nalazi u starom dijelu grada, Baščaršiji. Ovaj je multietnički grad Balkana uspio ponovo otvoriti dušu svima pa je tako i nama članovima HPD-a „Bršljan-Jankovac“ otkrio neke svoje čari koje smo ponijeli sa sobom u našu dragu Slavoniju.

U petak 19. svibnja u 6 sati ujutro krećemo put Sarajeva. Stižemo oko 13.00 sati pomalo umorni te odlazimo direktno u autentični i jedinstveni dio Sarajeva – Baščaršiju. I danas se svaki posjetitelj, ako se nađe u nekoj od uskih baščaršijskih uličica, okružen ćilimima, mirisom tucane kave i bakrenim posuđem, može osjećati kao da se vratio u Tursku prije nekoliko stoljeća. Sarajevo je uspjelo sačuvati autentični dio svojeg kulturnog naslijeđa i nekoliko stotina godina turskog utjecaja koji je ostavio neizbrisiv trag.

Laganom šetnjom uz Miljacku obišli smo kako kažu najljepšu građevinu u Sarajevu – Akademiju likovnih umjetnosti. Prošetali smo se do Inat kuće, danas tradicionalnog bosanskog restorana. Nažalost nismo imali vremena kušati bosanske specijalitete u njoj, ali smo se uvjerili kako je izgrađena arhitekturom osmanlijskog perioda s čitavim nizom neobičnih detalja koje čine ovu kuću iznimno jedinstvenom i interesantnom. Potom smo lagano odšetali do Kuće Sevdaha koja je posvećena tradicionalnoj gradskoj lirskoj pjesmi – sevdalinki i čuvenim izvođačima sevdaha. Divili smo se njihovim nagradama, odjeći koju su nosili, instrumentima na kojima su svirali. Obišli smo i Carevu džamiju koja je ujedno i najstarija u Bosni i Hercegovini i Katedralu Srca Isusova sagrađenu u neogotičkom stilu. Ona je djelo mađarskog arhitekta Josipa Vancaša i zahvaljujući njegovom osebujnom talentu sarajevska katedrala je sasvim nova i autentična građevina, koja se odlično uklopila u sarajevsko okruženje. Nezaobilazan motiv za fotografiranje bila nam je i Vijećnica, inače simbol grada Sarajeva, koja se svojom raskošnom ljepotom diči kao svojevrsni svjetski simbol susreta civilizacija. Shvatili smo ubrzo da je apsolutno nemoguće za jedan dan obići sve turističke atrakcije ovoga grada. Sarajevo se kao na dlanu može vidjeti s brojnih okolnih uzvišenja i vidikovaca u samom gradu. Mi smo poželjeli otići na jedan od njih, ali neki od nas nisu bili te sreće. Veliki dio nas odvukle su sarajevske ulice u nekom drugom nepoznatom smjeru. Te su nas ulice podsjetile na period prije nekoliko stotina godina i život u doba Osmanlija.

Okupljamo se potom u autobusu i odlučujemo za obilazak Vrela Bosne – šetališta mladih i starih ljubavi glavnoga grada. Kažu da je to najljepši dio Sarajeva, ponos Sarajlija koji su oduvijek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne. Prisustvo vode, bujna vegetacija, svjež povjetarac s Igmana, doživljaj je koji nam je pružio ugođaj koji se ne zaboravlja. Na ovom prostoru priroda je čovjeku pružila mnogo. Tu se osjeća dah netaknute prirode, a ljepota pejzaža daje neku čarobnu dimenziju. Ipak, ono što je najljepše je samo izvorište rijeke Bosne, koja izvire iz nekoliko jakih kraških izvora na nadmorskoj visini od 492 m. Nakon kavice napuštamo Vrelo Bosne i odlazimo u hotel Sunce koji nam je bio dom ovaj vikend. Večer je prošla u ugodnom druženju uz drage ljude.

U subotu nas dragi domaćini organizirano prevoze do planinarskog doma „Motka“ na 1125 mnm. Za nas su priredili dvije staze: jednu od 8 sati hoda na koju odlaze zaljubljenici u prirodu i hodanje, a koja je vodila do vodopada Skakavca i drugu od 3 sata hoda koja je vodila predivnim obroncima planine Motke.

Sarajevo okružuju planine jedinstvene ljepote: Bjelašnica, Igman, Jahorina, Ozren, Romanija, Treskavica i Trebević; od kojih neke svojim vrhovima prelaze 2.000 metara. Mi smo imali sreće obići predivne obronke planine Motke koja nam je zauzvrat darovala naljepše vidike. Uz dobro društvo hodanje je proletilo tako da smo se s kraće staze vratili u Planinarski dom već u 13.00 h gdje nas je dočekao objed. Večer u hotelu je prošla veselo uz pjesmu i ples, a onda je trebalo poći na počinak budući da je sutradan uslijedila glavna manifestacija. Osvanula je nedjelja, posljednji dan našega izleta. Ni kiša ni vjetar nas nisu mogli smesti da se dobro provedemo na 2. Međunarodnoj manifestaciji „Sarajevski ćevap“ koju je organiziralo Udruženje planinara BiH, a domaćin manifestacije bilo je vogošćansko Planinarsko društvo „Planinar“. Imali smo svoje predstavnike Društva koji su se natjecali na roštiljadi u pečenju ćevapa. Vrijedne ruke naših članova i tajni sastojci osigurali su nam prvo mjesto. Styling nam je bio glavni adut kojim smo odmah osvojili svu publiku, a s našim se natjecateljima tražila i fotografija više. Drugo su mjesto osvojili planinari PD-a „Maglić“ iz Goražda, a treće mjesto pripalo je PD-u „Bjelašnica“ iz Sarajeva. Nakon dodjele nagrada i zajedničkog fotografiranja družili smo se uz ples i pjesme sve do našeg odlaska. Bilo je to neprocjenjivo iskustvo. Planinarske veselice spajaju ljude, a ples i pjesma ih nadahnjuju. I nama je ovaj vikend prošao u druženju i veselju, a pjesme su nam bile lijek, zabava, inspiracija i ljubav.

Hvala predsjedniku HPD-a „Bršljan-Jankovac“ Miri Mutteru na organizaciji izleta i brizi o svim sudionicima. Hvala našim prijateljima Hamdi i Lori, ljudima velikog srca i široke duše za sve što su učinili za nas tijekom ovoga vikenda. Hvala domaćinima, članovima PD „Planinar“ iz Vogošće koji su nas srdačno ugostili i pružili nam neponovljiv doživljaj. Bio je ovo zaista vikend za pamćenje.

Valentina Bušić