Rasol izlet; 06.01.2018.

Prođe još jedan „Rasol“ izlet, da ne kažem još jedna godina.

Već tradicionalno prvi vikend u siječnju pohodimo naš Jankovac, naš dom, naše ime.

Ovim izletom na neki način završavamo „Staru“ i krećemo u „Novu“ planinarsku godinu. prisjećamo se uspomena i krećemo na neke nove, a i stare vrhove.

Krećemo u 7:00 sa starog mjesta, dva autobusa. Trebala su biti puna jer još zadnje večer tražilo se mjesto više. Ujutro su neki zaspali ili se razboljeli pa je bilo četiri–pet slobodnih mjesta, ali neki su išli i automobilima pa nas je na Jankovcu ipak bilo preko sto članova, a skupilo se i prijatelja iz drugih društava.

Da nastavimo redom.

Prva stanica Našice. Burek, kava, buđenje. Pekar malo zaspao pa burek malo kasni, a možda je i Bero bio malo brži.

Nastavljamo u boljem raspoloženju i evo nas u Drenovcu. Bus ne može na Jankovac. Ovaj put ne zbog leda na cesti jer je vrijeme izmišljeno reklo bi se i proljetno. Neki rekoše da su vidjeli i jaglace.

Nakon obiteljske na livadi u Drenovcu krećemo na hodnju. Jedna skupina cestom, druga Jungovom stazom, a treća preko Sokoline, četvrta, nazvaše se trinaest veličanstvenih odoše do Ivačke glave.

Na Jankovcu otvaraju se ranci. Vatra gori, za to smo zadužili predsjednika, slanina i kobaje cvrče dok se nazdravlja iz raznoraznih pljoski, čaša, šalica inih posuda.

Netko primijeti da u domu nema glazbe, ali nije mi falila. Veselo društvo je zapjevalo, a i ja sam se pridružio sve do petnaest sati kad smo se krenuli spuštati prema Drenovcu jer je dogovoreni polazak autobusa bio u šesnaest i trideset.

Pjesmom i plesom, doduše više autobusa (Bero ne smiješ to više radit) nastavljamo i u autobusu,sve do Našica gdje ostavljamo našu Ljerku koja je uvelike pomogla u svemu ovome.

U istom tonu nastavljamo sve do Osijeka gdje se rastajemo do slijedećeg izleta.

Nadam se da ste uživali koliko i ja.

Organizator i vođa puta
Milijan

Foto: Marija Bokun & Mirko Ljubičić