Retro izlet na Jankovac (30. 10. 2016)

Retro izlet na Jankovac (30. 10. 2016)

Naš izlet organiziran u projekciji Đorđa Balića je zamišljen tako da izgleda kao da smo svi zašli duboko u prošlo stoljeće. Dakle, odjeća, maniri, putovanje, glazba, hrana – ama baš sve treba biti asocijacija na to vrijeme. Ideja je bila obnoviti povijesni izlet koji je dr. Vatroslav Schwartz organizirao na Jankovac iz Velike davne 1895. godine, a koji je prethodio osnivanju planinarskog društva “Bršljan” Osijek, prvog u Osijeku i Slavoniji.

Moje putovanje kroz vrijeme počinje u Našicama gdje se ukrcavam na „vremenski vlak”. Kondukter se brine o kartama a ja pomalo zbunjena shvativši poantu prihvaćam kartu i krećemo put Požege odnosno Velike. Dame i gospoda su se pobrinuli da budu kreativni te je odjeća bila potpuno u skladu s događajem. Mašta se raspuhala pa su dame imale čak i bundice i šešire. Ma sve na nivou.

U Požegi nas dočekuju planinari „HPD Sokolovac“ i ovdje nas ugošćuju svojim finim domaćim delicijama. Naš kondukter nam recitira „Vagonaše“ Dobriše Cesarića i moram reći da je pjesma potpuno prigodna trenutku i nepogrešivo se spaja s događajem i stajlingom naše razdragane ekipe. Put nas dalje vodi do Trenkova gdje nas očekuju oldtimeri – zaprežna kola, i konji te nekoliko starih bicikala. Ne moram reći da smo svi pohitali uloviti bar nešto i našem oduševljenju nema kraja.

Vesela družba kreće dalje put Velike. Neki biciklom, neki sretnici kočijom, a neki manje brzi busom. U Velikoj nas u retro gostionici dočekuju ljubazni domaćini te nam za doručak serviraju kruh sa svinjskom masti  i crvenom paprikom. Ambijent gostionice je prekrasan, unutra toplo a nama lijepo i baš smo se uklopili. Ide nam dobar doručak, baš nam je fino i ugodno, no moramo dalje. Uz dobrog vodiča, obilazimo Veliku i njezine znamenitosti te ovdje naš put autobusom završava.

Retro ekipa se preoblači u gojze i nastavljamo put onako kako mi to najbolje znamo – u hodu, priči i veselju. Dan je savršen za hodanje, staza nam je dobro utabana i suha pa bez problema kročimo šumom kroz Papuk. Zastajemo povremeno ostajući bez daha koji nam oduzima ljepota ovog mjesta. Šuma se razlila svim svojim bojama i mirisima a nebo je toliko blještavo i plavo da ti se učini kao da sanjaš. Potoci se pružaju malo s jedne, malo s druge strane. Lišće šušti pod nogama, sve miriše na jesen. Ljepota sa svih strana, baš onako da se duša napije. Naše dame i gospoda vjerodostojno kroče kroz šumu i vrijeme te svojim predivnim kreacijama dodaju štih prošlosti u cijelu ovu priču.

Nakon dva i pol sata hoda stižemo u planinarski dom Jankovac. Ovo mjesto kao i sva koja su dobro uklopljena u prirodu uvijek nanovo ostavlja bez daha. Dočekuje nas mlada dama na pijaninu i uz finu hranu postajemo sudionici koncerta na otvorenom. Uz lagane note Ludwiga Van Beethovena i njegove „Elize“ ulazimo u neki drugi svijet. Da je tog trenutka vrijeme stalo, sigurna sam da nitko ne bi žalio, jer otputovati vremenom i kreacijom negdje daleko, daleko u prošlost je zbilja čarobno iskustvo.

Kada bi čovjek za sebe poželio neki drugi život ili svijet, za mene bi to bio ovaj i ovakav. Vrijeme kada su dame zaista bile dame, kada su gospoda zaista imala manire gospode, kada se jela fina hrana, kada je vrijeme sporije teklo… U vrijeme kada su ljudi slušali jedni druge i trudili se biti druželjubivi ali nenametljivi. Vrijeme kada je čovjek poštovao prirodu i sve njene ljepote, vrijeme kada se nije iz svega gledala korist.

Rezime ovog našeg izleta je upravo to. Osjetiti duh i dah prošlosti. Unijeti prošlost u sadašnjost, sagledati i usporiti. Poslušati lišće kako šušti, potok kako žubori, pomirisati šumu, stopiti se s prirodom i utopiti u događaj. Lijepo da ljepše ne može biti.

Hvala Đorđu Baliću na izuzetno dobro organiziram i osmišljenom izletu.

Hvala „HPD Sokolovac“ što su nas fino ugostili.

Hvala našem maestru Miri Mutteru što je opet bio na visini zadatka.

Hvala svim dragim i vrijednim planinarima „HPD Bršljan-Jankovac“ što su svojim divnim kreacijama uspjeli dočarati neki drugi svijet. Uz ovakve ljude svijet postaje bolje mjesto.

Ljerka Vujnović