Psihološke i socijalne dobrobiti prirodnog okoliša za djecu
Djeca danas provode manje vremena vani nego prethodne generacije. Provođenje vremena u prirodi tijekom djetinjstva povezano je s ponašanjem djece u kasnijim fazama. Znanstvena istraživanja pokazuju kako djeca koja žive u blizini prirode i provode više vremena u njoj stječu više dobrobiti, imaju bolje socijalne vještine i stječu ekološki prihvatljivije stavove. U ovom preliminarnom istraživanju se pokušalo utvrditi može li dužina vremena provedenog u prirodi poboljšati trenutno dječje raspoloženje, prosocijalnost, povezanost s prirodom i svijest za zaštitu prirode.
Individualne / socijalne dobrobiti koje proizilaze iz izloženosti djece prirodi
Čini se da djeca uživaju u prirodi. Kad se od djece zatraži da razmišljaju o svojim omiljenim mjestima, često opisuju prirodno okruženje, te ih povezuju s osjećajima smirenosti i opuštenosti. Znanstveno je dokazano da djeca koja žive u blizini prirode ili imaju zelena školska dvorišta imaju manje stresa i veće psihološke i sociološke dobrobiti. Postoje također neposredne dobrobiti od provođenja vremena u prirodi, poput veće pozitivne energije i manje bijesa. Duže vrijeme na otvorenom također može promovirati prosocijalno ponašanje. Na primjer, djeca koja su nekoliko mjeseci provodila vrijeme u školi smještenoj u šumi posjedovali su bolje socijalne, jezične i komunikacijske vještine u usporedbi s boravkom u uobičajenoj školi. Eksperimentalno istraživanje s odraslima također je sugeriralo uzročnu vezu između izloženosti prirodi i prosocijalnosti.
Povezanost djece s prirodom i njihovi ekološki stavovi
Veza između prirode i djece veže se uz afektivne reakcije na prirodu (npr. osjećaj ljubavi prema prirodi) i kako djeca razmišljaju o prirodi (npr. važnost zaštite prirode). Istraživanja potvrđuju da izloženost prirodi može pospješiti povezanost i spremnost djece da se ponašaju u skladu s prirodom. Točnije, djeca koja su pohađala dvotjednu nastavu u kampovima u prirodi pokazivala su veću povezanost s prirodom, imali su snažnija ekološka uvjerenja i spremnost za uključivanje u ekološke aktivnosti u usporedbi s djecom koja su išla u urbani kamp.
U mnogim zemljama, odrasli koji su orijentirani na okoliš često su se izjašnjavali kako je utjecaj prirode tijekom djetinjstva motivirao njihovu ljubav prema istoj i razvio svijest o zaštiti okoliša. Istraživači su također uspoređivali aktivnosti u netaknutoj prirodi (npr. kampiranje, planinarenje) i usporedili s aktivnostima u vrtovima (npr. vrtlarenje) tijekom djetinjstva i pronašli čvršću vezu između aktivnosti u netaknutoj prirodi i stavova odraslih o okolišu. Ova se otkrića čine posebno relevantnima s obzirom na to da je u današnje vrijeme sve manje slobodne igra na otvorenom u prirodi. Preliminarna su istraživanja pokazala kako i kratka izloženost prirodi može dovesti do trenutnih povećanja povezanosti djece s prirodom. Zaključeno je kako rana izloženost djece prirodi može biti „ključna varijabla“ koja povećava dječju zainteresiranost za prirodu i motivira ponašanja u skladu s prirodnim zakonitostima te pomaže u razvijanju ekološke svijesti.
Raelyne L. Dopko, Colin A. Capaldi, John M. Zelenski. The psychological and social benefits of a nature experience for children: A preliminary investigation, Journal of Environmental Psychology 63 (2019) 134–138.
