Storžič; 14.-16.06.2019.

Svi domovi  Slovenije

Ciklus extreme izleta nastavili smo sa Storžičem, najvišom planinom u zapadnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpi u Sloveniji. Nova Kalvarija započinje dva dana prije polaska kada gosp. Uroš iz Planinskog društva Tržič obznanjuje da je svo osoblje Doma pod Storžičem, gdje smo prvotno trebali noćiti, dalo otkaz te da je Dom zatvoren. Ni slatkorječivost ni manipulativno-prijeteće poruke nisu urodile plodom. Gosp. Uroš bio je nesalomljiv. Uz pomoć prijatelja i kolega vodiča Kristijana i Dejana mislila sam da smo uspjeli riješiti rezervni smještaj u Koči pri Kriški gori.

Osvanuo je i taj petak, 14.lipnja, dan polaska. Klinički značajna razina anksioznosti strmoglavo padne kada ugledaš 15 nasmijanih do „zuba naoružanih“ planinara koji jedva iščekuju polazak. Putovanje kroz Hrvatsku i Sloveniju prolazimo rutinski pod pokroviteljstvom Belja i dide Tune. Nemamo većih problema na granicama unatoč Švabi i Sirijcu. Dolaskom u Golnik domaćinima najavljujem skorašnji jednosatni pohod planinara na Koču. No, zaboravih da nevolja nikad ne dolazi sama. Domaćini objašnjavaju kako imamo rezerviran smještaj u Domu na Zelenici na Karavankama koji je udaljen skromnih 33km od trenutačne lokacije. Kad shvatih da ovo nije još jedan šaljivi kućni video, praskatonski precizno preračunavamo rutu i nastavljamo s ovom predivnom slovenskom pričom. 5km do Doma napuštamo autobus i zajedno s legendom vozačem Željkom hitamo ka „trećem“ smještaju. Hodajući tom prekrasnom prirodom i dolaskom u jednako tako prekrasan Dom (1536m), na trenutak pomisliš da Slovenci ipak nisu tako loši. Smještamo se u sobe, uživamo u ponudi Doma i odlazimo na zasluženi počinak.

Ni pijetlovi se nisu probudili u subotu, a mi smo već bili na putu do busa koji nas prevozi do 20-tak kilometara udaljenog Doma pod Storžičem. U 08.55h krećemo na kružnu rutu Dom pod Storžičem (1123m)- Žrelo- vrh Storžič (2132m)- Raskrižje Škarjev rob- Dom pod Storžičem. Uspon na Storžič kroz Žrelo najkraći je ali i najzahtjevniji put. U kontinuitetu se radi o strmoj stazi, jednostavnoj ferrati koja je na mnogim zahtjevnijim mjestima osigurana čeličnim sajlama i klinovima. Dolaskom na vrh upoznajemo se s Biogovnom u doslovnom smislu. Uz veliki križ, kamenu ploču s ružom smjerokaza – vrhova u krugu 360° stupnjeva i metalnom kutijom s upisnom knjigom,  vrh obiluje ovčjim izmetom i prigodnom mirisom. Škarjevim robom i siparom spuštamo se do početne/završne točke. Dionicu dugu 6km s visinskom razlikom od 1009m svladali smo za 6:55h. Svi planinari zaslužili su orden za hrabrost, izdržljivost i grupnu koheziju. Autobus nas prevozi do Ski centra Ljubelj gdje nas očekuje nova runda hodanja do Doma u dužini od 2,5km s visinskom razlikom od 400m. Moji planinari nisu ljudi. To su superheroji.

Uzimajući u obzir lavovski odrađenu rutu u subotu, u nedjelju je 6 planinara ishodalo vrh Vrtaču (2180m) ukrašen velikim cepinom i prekrasnim pogledom na Julijske Alpe, Karavanke, Kamniško-Savinjske Alpe i dio Gorenjske. Dolaskom u Dom kratko prisustvujemo misi koja se tradicionalno održava nekoliko puta godišnje u spomen poginulim planinarima. Sa svim stvarima spustili smo se do busa i krenuli put Lijepe naše. Vozač Željko oduševio nas je glazbenim sadržajima i rasvjetom.  Kao nekad u Soundu.

Za kraj nekoliko činjenica o Sloveniji koje je dobro znati:

  1. Ne postoji lahka planinska pot.
  2. Misliti da razumiješ slovenski i razumjeti ga su dvije potpuno različite stvari.
  3. Na slovenske oznake o predviđenom vremenskom trajanju hodanja dodaj barem još 0.30h (osim ako ideš s Kikcem, Tajči, Stevom, Tihomirom i Mariom 🙂

Nekoliko činjenica o ljudima koje je dobro znati:

  1. Kad ti je najteže, uvijek će se naći netko da te ohrabri i podsjeti da će sve biti u redu.
  2. Kad ti je najteže, uvijek će biti onih koji to neće prepoznati.
  3. Kad ti je najteže, uvijek će se naći netko da ti ponese ruksak.

Hvala svim sudionicama ovog izleta, prijatelju i vodiču Kristijanu na pomoći na terenu, Dejanu Ercegu i Ivanu Lončariću na savjetima i aktivnoj pomoći te vozaču Željku na razumijevanju i strpljivosti.

You will never know your limits until you push yourself to them.

Maja Buljubašić