Tradicionalna nedjeljna šetnja zavičajem; 21.02.2016.
Kakav se to užitak i zadovoljstvo doživi, kada se na običnu nedjeljnu šetnju, odazove 40-ak planinara-ljubitelja prirode. U 9h na parkiralištu ZOO hotela okupila se grupa „nabrijanih“, za šetnju spremnih planinara, moram priznati, više planinarki.
Vrijeme nije, baš kao što sam obećao, ali već se zna, za ljubitelje prirode svako vrijeme je dobro vrijeme. Oblaci samo malo prijete!
Krećemo se cestom, nasipom, ili po naški bentom, kraj Zo-a prema zapadu. Već smo na obilaznoj cesti prema Dardi. Odmor je kod prepumpne stanice imena Velika. Moram naglasiti da je šuma sa lijeve strane puta prema Dravi deminirana i dobrano podmlađena. Desna strana šume je još pod minama i zabranjena za prolaz. U dobrom raspoloženju stižemo za nepuna dva sata do starog napuštenog objekta pokraj puta u šumarku. Svake godine, nama draga kuća, je sve veća ruševina. Zar je moguće da su na nju svi zaboravili? Planinari prazne dobrano natrpane rance. Drva za vatricu, kobasice, slanina sendviči i kolači. Kao na svadbi. Okolo kruže i boce sa raznim sredstvima za dezinfekciju grla.
Vatra se rasplamsala i pod strijehom se hvata slobodno mjesto za drvene ražnjeve. Bilo je i prepečenih, plupečenih delicija ali u prirodi sve prija. Već se čuje i pjesma naših poznatih planinarskih grla.
Odmorni i zadovoljni pravimo još nekoliko zajedničkih fotki, čistimo nered koji smo napravili i krećemo put našeg grada.
Na kraju moram podvući dvije stvari. Prvo, sa nama su pošli i mladi planinarski pripravnici Marija i Vedran. Presretni su jer nisu znali da Osijek ima u blizini takove lijepe „destinacije“.
I drugo, moje drage planinarke Vesna, Ljilja, Branka kažu da sam „musao“ ukupan broj prijeđenih km. (oko 13km). Njihov pedometar valjda bolje zna. Pa prešli smo ravno 18km. Ha, ha.
Čitatelji. Hodajte i procijenite tko je u pravu!
Do izleta nedjeljom u trećem mjesecu.
Pozdrav, Slovaček Miroslav
