Članovi HPD-a „Bršljan-Jankovac“ u posjetu Hrvatskom Zagorju; 01.–02.04.2017.

Članovi HPD-a „Bršljan-Jankovac“ u posjetu Hrvatskom Zagorju – bajci na dlanu

Ovaj su nas prvotravanjski vikend naše gojzerice odvele do najljupkije regije pune malih brežuljaka i starih hiža, toplih seoskih domaćinstava, skladnih vinograda i brojnih vidikovaca s kojih pucaju najljepši pogledi na pitome zagorske brege, a čarolija ljubavi rađa se uvijek iznova. Volim dvodnevne izlete zbog ljepote večeri i jutara u planinama uvijek obojanim drukčijim bojama.

Naša je avantura započela polaskom u 6 sati iz Osijeka. Ugodna je atmosfera u autobusu vladala cijelim putem. Iznenađenje je bio jutarnji posjet Centru svijeta – Ludbregu. Staru legendu o hodočasničkom središtu Ludbregu u kojemu se nalazi središte svijeta u novije je vrijeme nastojao dokazati jedan zaljubljenik u taj simpatični cvjetni gradić, koji je izračunao kako se svi veći europski gradovi nalaze na obodima kružnica čije se središte nalazi u Ludbregu. Uz cinktor crkve Presvetog Trojstva sa sjeverne strane nalazi se mozaik „Centar svijeta“ koji je otkriven 1996. godine otkada se počeo slaviti Dan centra svijeta. Saznali smo kako se na Trgu Svetog Trojstva nalaze koncentrični krugovi Centra svijeta. Svake se godine za vrijeme proslave Dana centra svijeta na krugove postavljaju pločice gradova prijatelja s njihovim imenima te se podižu zastave u pozadini fontane. Malo tko se može pohvaliti da je s oduševljenjem odsvirao „Odu radosti“ na jedinstvenom instrumentu „Glazbenoj ogradi“ i to baš u Centru svijeta. Nakon tog iznimno zanimljivog posjeta Ludbregu krećemo prema Trakošćanu, inkarnaciji romantike 19. stoljeća. Najposjećeniji dvorac u Hrvatskom zagorju poznat je po svojim vlasnicima, obitelji Drašković, koji su osim Zrinskih najpopularnija hrvatska plemićka obitelj iz feudalnih vremena. Ovaj veliki i vječni sklad između jezera, dvorca, parka, potoka Bednje, okolnih brda i te veličanstvene gradine izazvao je u nama unutrašnje smirenje, umjeće življenja u harmoniji, suprotstavljanje sa stvarnošću, koje daje osjećaj sreće i spokojstva. Prema brojnim predajama, vrijedne stare zidine osim što čuvaju priče o ljubavima, isprele su i brojne legende koje će se doživotno pamtiti. Nakon što smo obišli zanimljiv muzej velikaškog života u 25 soba i razgledali galeriju slika i zbirku oružja započinjemo naš planinarski pohod. Naš cilj je bio uspon na Ravnu goru, najsjeverniju planinu Hrvatskog zagorja. Južne su padine Ravne gore neobično strme za bregovito Zagorje. Svojim imenom mogu i zavarati neupućene. Taj biser Hrvatskog zagorja u svojim njedrima krije brojne stijene i vidikovce, planinarske kuće, potoke, špilje i šumovitu kotlinu unutar gorskoga vijenca. Staza započinje u park šumi dvorca Trakošćan. Prva markacija je na ulazu u šumu. Krenuli smo laganim tempom Zvonarevim putem. Staza se blago penje sat vremena do sela Vrbanići te kroz njega do Kotarščaka u kojem je križanje putova. Potom započinje strmi uspon kroz šumu preko stijena sve do „vrha Ravne gore“ (680 m), u čijoj se neposrednoj blizini nalazi crkva Sveta tri kralja. Zvonarev put vodi i do poznatog uzletišta paraglajdera. Ovaj put ih nismo imali prilike susresti, ali nas je i same ponijela ljepota ovoga kraja. S piramide na vrhu pruža se širok vidik na cijelu Ravnu goru te na Zagorje, Donačku goru i Boč u Sloveniji, pa sve do Kamniških Alpa. Pomalo umorni stižemo i smještamo se u Filićev dom koji će nam biti prenoćište ovaj vikend. Večer prolazi u ugodnom druženju, ali umor pobjeđuje i rano odlazimo na spavanje. Ujutro spremamo stvari i krećemo prema gradu Pregradi, najvećem i najgušće naseljenom području u tom slikovitom kraju. Tamo nas dočekuje simpatična voditeljica koja nas upoznaje s kulturnim znamenitostima toga gradića. Posjećujemo prvo Crkvu Blažene Djevice Marije poznatu kao Zagorska katedrala. Obilazimo potom Ljekarničku zbirku Thierry Muzeja grada Pregrade u kojoj saznajemo kako je upravo u tom  gradiću započela proizvodnja lijekova koja je bila prethodnica današnjih velikih farmaceutskih tvrtki. Osim ljekarničke zbirke obišli smo izložbu numizmatike i rudarstva. Nakon kavice u Gradskoj kavani i upijanja sunčevih zraka polazimo na naš slijedeći planinarski cilj, uspon na Kuna goru.

Kuna gora je dio Kostelskoga gorja koje počinje kod Sutle na zapadu te se proteže do rijeke Krapinčice i same Krapine na istoku. Kostelsko gorje, oblikom vrlo zanimljivo nama planinarima ima što ponuditi. Čak nije potrebno ni posebno planinarsko iskustvo da bi se uživalo na stazama. Izvrsno je markirano i zahvalno za planinara i običnog izletnika. Ovoga nas je puta Kuna gora dočekala u proljetnom ozračju okupana sagom maslačaka i proljetnoga cvijeća, šarenim krošnjama stabala i veselim cvrkutom ptica. Markaciju za uspon na Kuna goru nalazimo pokraj župne crkve. Laganim korakom stižemo i do ruševina Kostelgrada smještenog na strmoj hridi. Slijedi strmi uspon do staroga grada, a onda predivni vidici prema Sloveniji. Svi želimo ovjekovječiti ovaj predivni trenutak stotinama fotografija. Kostelgrad je bio nekad poznata utvrda razuzdanog plemstva ovoga kraja. Kroz misli mi proleti neki graciozni plemićki bal u kojem plemkinje uživaju u plesu u svojim krinolinama. Osjećam prolaznost vremena među ovim starim ruševnim zidinama. Sunce grije i tjera nas dalje. Uspinjemo se dalje kroz sela i vinograde. Koliko je samo truda i znoja potrebno da izgledaju tako veličanstveno? Nije niti čudo što taj sočni zagorski nektar, sortno vino, ostavlja dugo božanski okus na našim nepcima. I kroz bukovu šumu konačno dolazimo na vrh Kuna gore (522 mnm) gdje utiskujemo žigove i ovjekovječujemo trenutke zagorske slave. Nakon odmora nastavljamo dalje do planinarske kuće s čije se terase pružaju nezaboravni vidici na čitavu dolinu zelenih brežuljaka kao iz bajke. Nakon što smo upili sve ljepote ovoga kraja spuštamo se u centar Pregrade, pozdravljamo s domaćinima HPD-a „Kuna gora“ Pregrada, te putujemo ka Mariji Bistrici. Tamo smo počastili svoja nepca pravim zagorskim štruklama pa zatim zagorskim sladoledom i nakon molitve za sretan povratak, krenuli našim domovima.

Bio je ovo neprocjenjiv vikend odmora koji će u našim pretincima sjećanja ostaviti atribute djevičanski očuvane prirode, najpitomijih brežuljaka koji tajanstveno skrivaju male crkvice, stare hiže i kleti koji mame svojom autentičnošću, dvorce i perivoje čiste nepatvorene ljubavi. Hvala organizatorici izleta Mariji Bokun na besprijekornoj organizaciji i brizi o svim sudionicima izleta. Hvala vodičima PD-a „Ravna gora“ iz Varaždina i HPD-a „Kuna gora“ iz Pregrade na susretljivosti i ljubaznosti koju su nam ukazali. Hvala im što su nam približili ljepote Maceljskog i Kostelskog gorja koje nikog od nas nisu ostavile ravnodušnim, a čiji nas je šarmantni krajolik nagnao da mu se ponovo vratimo. Hvala svima na energiji, snazi i pozitivnim iskricama. Do nekog drugog izleta topao planinarski pozdrav.

Valentina Bušić

 

You may also like...