Ivanščica 23.-24.01.2016.

Prvi dio priprema za uspon na Grossglockner

23. siječanj, subota

Rano jutro, pola šest…

Trinaest planinara i planinarki našeg društva, sa punom penjačkom i alpinističkom opremom, kreće  put najviše planine Hrvatskog zagorja, Ivanščice.

Putem do Varaždina prate nas vrlo niske temperature.

Virovitica – 18,  na tren smo poželjeli da naše odredište danas  postanu Varaždinske toplice, ali tko bi još pored užadi, zamki, gurtni, karabinera, spravi za absajl i cepina mislio i na kupaće gaće.

No kako smo „nabrijani“ na Grossglockner, nakon susreta u Varaždinu, sa četveročlanom ekipom iz Broda i našim vodičem Nikolom nastavljamo ka Ivanecu.

Oko 11 sati dolazimo na parkiralište te preko vrhova Prigorec, Prekrižje, Židovine, Minđalovec 659 m, Babin zub 638 m, Belige 974, Obršje dolazimo na vrh Ivanščice 1061 m , za cca 6, 5  sati hoda.

Od početne točke staza je dobro markirana, vodi kroz šumu, a vidici na Hrvatsko zagorje, Julijske, Kamniško savinjske alpe, Austrijske alpe , Pohorje, zaista nadahnjuju i neprocjenjivi su.

Putem srećemo mnoštvo planinara od kojih su svi redom ljubazno pozdravljali.

Unatoč neplanirano dugom hodanju, koje je naš Nikola podvukao pod : test kondicije i reakcije na frustraciju, unatoč tome što su se neki od nas, a i ja sama, dobro oznojili (što hodajući, a što grintajući) i shvatili da im je kondicija uistinu nikakva, neki oštetili već ozlijeđena koljena , odlično smo se razgibali i proveli divan dan u prirodi.

Na vrhu snijeg , kao po narudžbi, i natpis sa dobrodošlicom i porukom da smo uspješno ostavili iza sebe 1060 metara nadmorske visine.

Nakon smještanja u dom Pasarićeva kuća te guštanja u grahu i kolinskoj juhi, kako je kome bilo od volje, večer protiče u ugodnoj atmosferi sa dosta smijeha.

Od vodiča Nikole saznajemo osnove koje moramo savladati da uspona na Grossglockner.

 

24 . siječanj, nedjelja

Sviće izmišljeno sunčano jutro koje smo iskoristili za razgled obližnjeg vidikovca i tzv. Piramide. Na vrhu je i velika informativna ploča koja govori sve o biljnom i životinjskom svijetu na Ivanščici, njihovoj ugroženosti i zaštiti, livadama i šumama.

Čak i ako smo jučer bili umorni, mislim da danas više nitko nema problema.

Odlazimo do „vježbališta“ gdje počinju naše prve lekcije iz  navezivanja za kretanje po ledenjaku, zaustavljanje cepinom, osiguranja i absajla.

Ostatak ekipe, u pratnji lokalnih vodiča odlazi u pješačku turu po izuzetno posjećenoj planini ovoga vikenda. Ivanščica vrvi planinarima.

Prepuni dojmova, novih teoretskih i praktičnih znanja krećemo doma za Osijek.

Ovo je bio pravi izlet za nas , svi smo uspješno odradili prvi dio priprema za uspon na Grossglockner.

P.S. Toplo preporučam svima, a ja sad odoh u pripreme za novi izlet, jer ništa me neće spriječiti u ostvarenju uspona na 3798 metara

vodič: Mirela Šefčić