Izlet u Mađarsku, Mecsek (Meček); 27.10.2019.
Izlet u Mađarsku – Meček, 27. listopada 2019.
Nedjelja, 27. listopada 2019. godine. Zvoni sat ujutro, a prva misao je: uh…čekaj jel po starom ili po novom. Srećom, još postoje mehanički satovi pa sam lukavo prebacio na njemu novo vrijeme. Oprez je majka sigurnosti 😊.
Na parkingu iza InterŠpara već dosta planinarki i planinara. Osim Bršljanovaca, s nama u busu su i dvije planinarke iz bratskog nam društva „Zanatlije“ te dvoje planinara iz novoosnovanog društva „Frankopan“ Rokovci – Andrijaševci. Nas ukupno pedeset i dvoje. Pri tome dolaze još i dva mlada dečka, novopečeni Bršljanovci i pitaju mogu li za autobusom svojim autom…kad već nema mjesta. Što ćeš s njima nego im dopustiti 😊. Putovanje prema Mečeku se odužilo zbog čekanja na granici (naletjeli smo na smjenu službenika koja je sad u 8 sati), tako da smo malo kasnili u odnosu na planirano vrijeme dolaska. Srećom, moj prijatelj i vodič Robert je velikodušno došao svojim autom pred nas i proveo nas kroz prometni kaos u Pečuhu do samog mjesta parkiranja autobusa. A gore na parkingu još 10-tak automobila. Stiglo još njih 15-tak iz Hrvatske (moje Šapice) te par mađarskih planinarki i planinara. Uglavnom, brojim dva puta i ne vjerujem, slovom i brojkom šezdeset devet (69). Pomislio sam na vodiča Roberta i što si sad taj čovjek misli, jer mi je, kad sam mu prije dva tjedna poslao poruku da nas dolazi “samo“ 52 odgovorio: „AAAAAAAAAA“ 😊. Krenuli hodati. Kolona dugačka, ko’ na Papučkim jaglacima.
A Meček okupan suncem, magla se razišla. Razgovor, smijeh, žamor, kratki odmori, kolači, rakija, pa nešto za piti što nemam pojma kak se zove, a nude naši domaćini. U hodanju, kilometri prolaze ko’ od šale. Pri tom smo vidjeli i stari zemljani bedem nastao prije 2800 godina, pa ruševine starog Pavlinskog samostana, no mislim da je najbolji dio bio taj vidikovac na samim obroncima Mečeka. Generalno je to mjesto gdje bi se čovjek mogao i malo duže zadržati i uživati u pogledu prema Papuku. Fora je taj osjećaj kao da se nalaziš na samom pramcu broda, a ispod tebe praznina.
Uglavnom, u tih 17,5 km i malo više od 6 sati hodanja obišli smo sve planirano te se vratili kružno do autobusa. Umor ali i zadovoljstvo na licima planinara nakon hodanja me još uvijek drži u uvjerenju da je statistički i nakon ovog izleta broj zadovoljnih planinarki/planinara veći od broja onih kojima će ovo biti „zadnji izlet s njim“ 😊. Prenijeti ću dojam i jedne naše planinarke, Barbare Županić, s portala www.planinarimo.info
Za kraj (babljeg) ljeta već duboko u jeseni, uputili smo se na izlet u susjednu Mađarsku. Iako pretežno ravničarskog reljefa i Mađarska ima poneku uzvisinu! Cijelim putem pratila nas je gusta magla. Zato nas je planina Meček dočekala u prekrasnom jesenskom izdanju. Uz obilje sunca, šuštanje lišća pod nogama i dobro raspoloženje, ishodali smo planiranu kružnu rutu duljine ~17,5 km. Umorni i zadovoljni, bogatiji za još jedan lijep dan i poneko novo prijateljstvo vratili smo se kući.
U nastavku, nekoliko fotografija objavljenih na raznim mjestima i društvenim mrežama. Napominjem da su svi sudionici obavješteni o mogućnosti da budu fotografirani i da će te fotografije izaći na raznim lokacijama. Hvala i vozaču Dejanu na sigurnoj i ugodnoj vožnji.
Ivan Lončarić
