Molitva šume sa Jankovca
Prolazniče!
Kad pored mene prođeš i zaželiš podići svoju ruku na mene, pazi nemoj me ozlijediti, jer:
– Ja sam toplota tvoga ognjišta u hladnim zimskim noćima.
– Prijateljski hlad koji te štiti od ljetnog sunca.
– Moj ti plod osvježava grlo i gasi žeđ na tvome putu.
– Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvojoj trpezi, postelja na kojoj spavaš, vrata tvojega obora, drvo tvoje kolijevke i drvo tvog mrtvačkog sanduka.
– Ja sam hljebac dobrote i cvijeće ljepote.
– Prolazniče, slušaj moju molitvu: Ne ozlijedi me.
“Navedeni stihovi Khalila Gibrana, libanonski pjesnik nalazili su se ispisani na nekoliko mjesta po Jankovcu u vrijeme otvaranja prvog planinarskog doma” – zapisao Franjo Pipinić, voćinski župnik (1923.-1935.) i upisao u crkvenu spomenicu Župe Pohođenja BDM u Voćinu za 1934. godinu. Ove stihove ima indicija da su postavili članovi tada novoosnovanog Društva za poljepšavanje Jankovca i Drenovca.
O Društvu piše Dr. Fr. u Hrvatskom listu 1929. godine u članku “Osječki planinari na Jankovcu i Ivačkoj glavici”:
“Jankovac se pomalo uređuje, i to najviše brigom novoosnovanog društva u Drenovcu za poljepšavanje Jankovca i Drenovca. Tako je ovo agilno društvo već sada popravilo put na Jankovac uredilo drvenu galeriju nad vodopadom i uspostavilo porušene mostove i stube, koje vode kroz klisuru, kojom se potok Drenovac probija k podnožju vodopada. Kao novost može se zabilježiti, da je uspostavljeno i gornje jankovačko jezero i da je ponovo podignuta zgrada za izletnike, što je za vrijeme prevrata bila opljačkana i do temelja porušena. U svom domu moći će uz prijavu u Drenovcu izletnici da dobiju i prenoćište.”
Đorđe Balić, Osijek, 29.12.2017.