Subotica i Palić iznenadili ljepotom; 15.-16.07.2017.god.

SUBOTICA I PALIĆ IZNENADILI  LJEPOTOM, 15.-16.07.2017.god.

Da nastavim, a planinari „Spartaka“ iz Subotice, dočekom i prijemom… Obično zahvala ide na kraju, ali ovo nije zahvala, ovo je činjenica koja se ne može osporiti.  Koliko god su Mutter i Bahmajer uložili truda da organiziraju ovaj izlet, kako ga zovemo IZLET IZNENAĐENJA, toliko su se domaćini potrudili da im to u najboljem svjetlu uspije.

Svake godine u vrijeme ljeta Društvo organizira izlet iznenađenja, ili izlet u nepoznato. To su obično bliže destinacije, jednodnevne i prijevoz plaća Društvo. Ove godine iznimka u jednome, dvodnevni je izlet. Kuda se ide zna samo predsjednik, i naj bliži suradnici.

Zadnji sastanak pred put saznajemo da se ide u Suboticu i na Palić. Nas je oko 500 članova,  bus je jedan, 50 mjesta, znači bilo je puuuno ispod crte, čak su pale i neke malo neprilične riječi.  Tu nema pomoći, svi ne možemo ići, pa je bilo „’ko prvi djevojci, njegova je“, mlađi su,  bili brži, ali… ako krenem dalje, bit će vraga, zato šutim, opet ću biti „nečitana“.

Volim ovaj izlet, ništa ne očekuješ, sve je iznenađenje i nema prigovora (na glas). 😊

Subota, 6 sati, bus pun, krećemo put Subotice. Na granični prijelaz Batina-Bezdan, smjena , čekamo oko sat vremena u tišini. Brzo smo se dočepali „buvljaka“ pred Suboticom, a ja se još uvijek „divim“, svaka roba ima kupca. Sreća naša da u Gradskoj kući imamo zakazano vrijeme dolaska i to se mora poštivati pa smo na buvljaku vrlo kratko.

Naravno da nismo bez vodiča, domaćini su se odmah pokazali u pravom svjetlu i maksimalno su se potrudili pokazati nam ljepotu svoga grada. Počeli smo od parka Dudova, preko Gradske vijećnice, crkve, kazališta, galerije, prelijepe plave fontane, sve do svojih prostorija za sastanke, gdje nas čeka rakija, kava, kruh i mast, te kolači i veliki osmjeh dobrodošlice domaćina. Baš smo se osjećali dobro, kao da smo u našem podrumu.

Odatle krećemo na Palić. Prekrasno jezero. Prirodno jezero sa nekoliko legendi o nastanku, naš simpatičan vodič nas je nasmijao sa nekima, ali mi smo prihvatili legendu o „Muljku“…, kada vas put nanese na jezero, čuvaj te se Muljka. 😊

Jezero nije za kupanje pa smo se podijelili u nekoliko skupina, kako kome paše, obilazak Jezera, kasnije saznajemo da je to bio tulum na brodu, neki u ZOO, neki samo u šetnju, a nas 12-13 na kupanje na bazene s termalnom vodom. I tu nastaju neke nove legende, ali mi jako sliče legendama o „muljku“. Ja sam bez naočala pročitala jedan tekst sa vrlo sitnim slovima, a hodala sam prilično dobro, Subotičku peščaru, kraću stazu , a da ne pričam da smo zbog nekih okolnosti, hodali skoro dužu stazu, duža 17 km, a kraća 14 km. Tako rekoše da sam progledala i prohodala u banji. Kažem vam, čuvaj te se Muljka. Na povratku s hodanja nalazimo se svi pored jednog od bezbroj jezera, močamo noge u jezeru, kažu nije duboko, a je, nije jedino Basti. Svi do busa, a da nije bilo Zlaje bilo bi bus-kabriolet, grane samo „klize“ po busu, on se „vješa“ na grane kako bi se bus provukao. Tražimo „Majkin salaš“, tamo ćemo večerati i slušati tamburaše. Presvlačenje za večeru bilo je u busu, prvo žene a onda muški, bilo ih je  više nego žena, „mašala“,i ja gledam turske sapunice, ponekad 😊 . E tu sada  počinje pravo iznenađenje, HALJINE, kratke, duge, svak’dašnje i svečane, ne samo haljine nego i cipele i torbice. Kakva je to moda, pojma nemam, možda su to „neki drugi klinci“, ali nisu, imaju neke godina skoro kao i ja, a ja ih baš imam. Neću komentirati, možda  sam zaista neupućena. A sada o Ovdje Majkinom salašu, što bi u prijevodu rekli , Nanin ili bakin salaš, izgleda super, jedno imanje uz domišljatog člana postaje mala oaza mira, dječje igralište, mala jezera, preko kojih se nazovimo to, kompom, prelazi na otok, u prostorijama sve „staro“ što možete zamisliti da ima jedno bogato domaćinstvo, kameni pod i bezbroj toga, možda se haljine uklapaju u to, 😊. Večera neopisivo dobra, a i tamburaši. Sviralo se sve i svašta pa je teško bilo poći u smještaj. Ovdje Čolićeva… kud bi s tobom nego u teatar… nema prođu, pleše se u svemu, nitko neće doma. Smještaj je bio u domu gdje budu smješteni vjernici katolici za vrijeme Duhovne obnove. Tamo stižemo u noći oko pola jedan. Ja sam već premorena i ona čarolija iz banje polako nestaje, ali kao i uvijek planinari pomažu. Smještaj je za 5, a to smo  vidjeli u jutro kada smo pogledali kroz prozor, polje suncokreta, jezero, lopoči, pokošena trava, baš kako i priliči jednom takvom mjestu, mjestu od molitve. Ujutro  smo dobili kavu, a onda do prostorija društva Spartak u Suboticu. Tu nas čekaju naši današnji vodiči i krećemo hodati „Subotičku peščaru“. O tome sam već naprijed pisala, ali nisam spomenula da je na kraću turu krenulo nas mislim 14, svi odoše na dulju. Teško je bilo hodati po pijesku pa su se Tajči i Zlaja izuli bosi, ali uspjeli smo se „popeti“. Tamo nas čeka još jedno jezero i Ribarski dom, suha usta osvježili smo „nikšićkim“, a melem za uši je bila dobra glazba, antena je bio konobar, a u njegovoj odsutnosti šeflja ili kako neki kažu grabilica, ma glavno da svira. Opet presvlačenje u busu i kako nas je bilo kud koji mili moji, vozač je pokupio i neke koji su se vratili na „buvljak“. Kada smo bili svi na broju vozimo se u „Beli bagrem“ na ranu večeru, izvrsnu. Čudo kako pamtim imena birtija, a ljudi ne pa neka se ne ljute domaćini Spartaka, sve ih naj srdačnije pozdravljam, ali ime nisam zapamtila nikome, žao mi je.

Kraj izleta, predobrog izleta, kako reče Bahmajer, trajao je samo dva dana ali čini se nekoliko dana, pun sadržaja i ugodnih iznenađenja. Na povratku su neki bili iscrpljeni, gladni ili žedni, ne znam da je itko ostao gladan, žedan možda, ali gladan nikako, šta onda bi Zlaji. Predlažem da mu za rođendan kupimo hozen-tregere, od blagajnice Nade saznat ćemo kada. Neki su bili umorni i pokušali spavati, mi smo bili u pjesmi i smjehu, a bilo je i onih koji su dva dana samo  gledali i „osmjeh broj 3“  nisu mijenjali , ja sam primijetila samo jednu, ako griješim nek’ mi je na dušu 😊.

Budući se vraćamo u večer, smjena je već prošla, pa nismo morali čekati da se popije kafa.

Što reći za kraj. Hvala svima, od organizatora do sviju vas u busu, jer da nije bilo vaše pomoći ne bih mogla toliko uživati u izletu.

Posebno, nije samo moje mišljenje, sve pohvale i zahvale za gostoprimstvo našim domaćinima planinarskog kluba Spartak iz Subotice. Nadam se da ćemo bar dio te srdačnosti moći mi vama priuštiti kada odlučite posjetiti nas i naš Jankovac.

Do neke druge priče, pozdrav.

U Osijeku, 20.07.2017.god.

Angelina