Planinarska šetnja Baranjom; 03.06.2017.

Planinarski  piknik u Baranji

Duže smo razmišljali kako završiti proljetne planinarske šetnje našim zavičajem. I odlučio sam. Idemo u subotu u  Baranju do Zlatne Grede. Ne na adrenalinski park, to smo vidjeli, nego prošetati ritovima i šumama uz Dunav.

Odmah moram reći, sve bi to bilo teško izvesti bez pomoći naše planinarke Ankice, koja živi i radi u neposrednoj blizini tog Baranjskog mjesta.

Iznenađen sam bio odazivom planinara i ljubitelja prirode. Preko 70 planinara krenulo je automobilima na subotnju šetnju.  Drago mi bilo vidjeti lijep broj djece. Mislim da se ne moramo brinuti za planinarsku budućnost.

Vrijeme je daleko od proljetnog, pravo ljeto. No nitko se ne obazire na to. Dovezli smo se i  okupili na prostoru velike crpne postaje i muzeja starih crpki, sa kojom se regulira količina vode u Dunavu i Kopačkom ritu. O povijesti tih velikih i važnih crpki saslušali smo kratko predavanje voditelja stanice.

Krećemo u šetnju. Ankica je na čelu duge kolone. Hodamo nasipima, lijepim livadama i šumama. Za dva sata smo na Dunavu. Kao i uvijek Dunav moćan ali  ne toliko plav, ali nama uvijek drag. Odmor, gacanje i  kupanje u ugodno toploj vodi. Povratak u bazu, sunce upeklo. Nema kuknjave. Ima i komaraca, ali snošljivo. U našoj bazi nas već čeka zapaljena vatrica i veliki roštilj. Sjenica sa stolovima i lijepo uređena livada. Za naše planinarske pionire pravi planinarski  šator. U ponudi su i dva kanua za nezaboravnu vožnju kanalima sa rascvalim lopočima.  Kako je lijepo vidjeti ozarena i sretna lica velikih i malih planinara. Svatko je nečim zabavljen.

Miomirisi sa roštilja, čašica aperitiva i objed kakav se pamti. Ankica se potrudila da prefinim kolačima zaključi naše druženje. Svaka joj čast i hvala, na pažnji koju nam je posvetila!!!

Na povratku kratki obilazak Tikveškog dvorca. Pozdrav sa dragim prijateljima i povratak u naš grad.

Na kraju moram reći. Sretan sam da smo uživali u malim stvarima, koje su tu, kraj nas. Samo se treba malo potrudit i dohvatit ih. No uvijek je bitna i ta ljudska sinergija htjenja da nešto uspije. Pitanje kako bi naš piknik izgledao da nisu potegli i Miro br. 2, Stanko, Milijan, Ivan i drugi. Mi planinari znamo što znači pomoći jedan drugom. Zato, Hvala Vam!

Do neke nove zgode,

Slovaček  Miroslav

You may also like...