SPP/Casablanca (KT 32)-Ljutoč (KT 33)-Međa; 13.10.2019.

Sve zbog jednog završenog SPP-a i jednog prezimena

Nedjelja, 13. listopada 2019.g., bila je predviđena za osvajanje 15. dionice SPP-a Novo Zvečevo (KT 32) – Ljutoč (KT 33) – Međa u okviru 4. ciklusa obilaska istog.

Kao nekad u dobra stara vremena, vozača Beru u 06h sati na starom mjestu dočekalo je 22 planinara PD Zanatlija, 26 planinara HPD Bršljan Jankovca  i 3 planinara HPD Cibalia. Zbog povećeg interesa za burek, narednih 50-tak minuta bezuspješno smo pokušavali dobiti omiljenu nam pekaru u Našicama. Utrkivanje do pekare bilo je neizbježno. Iiiiiiii …. Kristijan Horvat je bio najbrži. Skoro.

Nakon polusatne pauze u Našicama nastavili smo svoj put do Novog Zvečeva, točnije caffe bara Casablanca koji je bio polazišna točka izleta. Nešto iza 09h krenuli smo s hodanjem prema Ljutoču do kojeg je prema oznakama trebalo 03:30h. Iako je vrijeme toplo i suho, šuma obiluje blatom pa (moje) hodanje bez štapova i gojzi nije bila briljantna ideja. Blato nije omelo novozvečevskog psa koji je krenuo s nama i putem bivao kršten raznim imenima. Highlanderskim tempom i pomno planiranim pauzama na Ljutoč stižemo i prije planiranog vremena. Pohvalila bih sve planinare što su poštovali vrijeme previđeno za pauzu i u niskom startu čekali nastavak hodanja.

Nakon okrjepe nastavljamo put Međe do koje ima 2km i to većinom spusta. Koljena načeta na Highlanderu zazivala su u pomoć. Ubrzo dolazimo do Međe, a mnogi planinari djeluju iznenađeni da je već došao kraj današnjoj ruti.

Taman kad smo komentirali kako je ovo jedini izlet u mojoj režiji koji je prošao regularno, vozilo Hrvatskih šuma prepriječilo nam je put do 300m udaljenog autobusa. Zdravko Ojkić, djelatnik Hrvatskih šuma i član Zanatlija, obavijestio nas je da je u tijeku pogon (vjerojatno nikad nećemo saznati što to točno jest) zbog čega moramo boraviti na Međi bar još sat vremena. Većini to nije nimalo smetalo pa smo uz glazbu i energetske napitke uživali u prekrasnom vremenu i prirodi. Zdravko nam je pomogao zbrinuti i psa na čemu smo mu vječno zahvalni. Nakon sat vremena u mrtvoj tišini smo se spustili do busa.

S obzirom na dobro prolazno vrijeme stali smo u Voćinu na kestenijadu te uživali u lokalnim delicijama, mimohodu KUD-ova i pjesmi tamburaša. Čak i oni koji ne vole ljude našli su nešto za sebe J

Put kući obilježen je slavljenjem cjelokupnog obilaska SPP-a za Stjepana Schonbergera i oproštaja od jednog prezimena. Kažu da je bilo veselo. Navodno smo stali i u Našice i navodno je i tamo bilo lijepo.

Hvala vozaču Beri koji je stoički podnio sve „udarce“. Hvala Zdravku Ojkiću što se pobrinuo za našu sigurnost i psa.

Hvala Kristijan x2 i Stjepanu na pomoći u vođenju. Stjepane, brate slatki, čestitam na završenom SPP-u.

Hvala svim planinarima koji su sudjelovali na ovom izletu.

 

Do sljedećeg susreta vas pozdravljam uz onu staru:

….. bolje biti pijan nego star……

Maja Uvijek Buljubašić Lovrić

You may also like...