Planinari HPD Bršljan-Jankovac u Austriji

Planinari HPD Bršljan- Jankovac u Austriji

Već u veljači na prezentaciji izleta naziva „AUSTRIJA-JUDENBURG-MEDVJEĐA KLISURA (1720m/nm)-ZIRBITZKOGEL (2396m/nm)-ZELENO JEZERO; 25.–28.05.2017.“, koji izlet je osmislio i prezentaciju priredio naš vodič Miroslav Mitrović, bilo je jasno da će to biti jedan od onih izleta koji se pamte. Stoga ne čudi veliki odaziv planinara HPD Bršljan- Jankovac, ali i prijatelja planinara iz Varaždina i Vukovara.

Tradicionalno smo se 25. svibnja 2017. godine okupili iza Bille na Sjenjaku i točno u dogovoreno vrijeme krenuli u nove planinarske avanture i doživljaje.

Put nas vodi Podravskom magistralom do Varaždina, gdje pravimo kraću stanku i gdje nam se pridružuju planinarke iz Varaždina. Nastavljamo put do graničnog prijelaza sa Slovenijom (srećom bez većeg zadržavanja) i dalje prema Austriji, bez nepotrebnih zaustavljanja u Sloveniji.

Nakon kraćih pauza, oko 15 sati stižemo na naše odredište Judenburg- prekrasan gradić u austrijskoj oblasti Styria sa oko 9.500 stanovnika. Na dan našeg dolaska, a obzirom da je Tijelovo, nije bilo otvorenih trgovina, samo nekoliko restorana i cafe barova, jer stanovnici ovog malog grada svoje slobodno vrijeme radije provode u prirodi, u što smo se uvjerili narednih dana pohodeći planinske vrhove. Jedino mjesto koje je bilo dostupno turistima jest glavni gradski toranj- visok gotovo 76m, što ga čini najvišim tornjem te vrste u Austriji, a s kojeg se pruža (za 3 EUR-a po osobi) predivan pogled na grad i okolicu. Nakon obilaska grada i večere odlazimo na odmor i pripremu za sutrašnji dan.

Ujutro narednog dana, nakon doručka, u punoj planinarskoj opremi krećemo put Nacionalnog parka Medvjeđa klisura- Bärenschützklamm, koji se nalazi u mjestu Mixnitz gdje ostavljamo autobus i dalje  nastavljamo pješice. Na samom početku staza se uspinje prema klisuri, zbog čega radimo kraće stanke radi odmora. Nakon kupnje ulaznica, ulazimo u park  i prema ranijem dogovoru razdvajamo se u dvije grupe: hodači koji idu kroz Medvjeđu klisuru do kuće Zum Guten Hirten (1209mnv) i hodači koji će od kuće Zum Guten Hirten nastaviti uspon do vrha Hochlantsch (1720mnv).

Kanjon Bärenschützklamm (Medvjeđa klisura) je jedan od najduljih aktivnih kanjona u Austriji, koji se može proći samo po  ljestvama i mostićima kojih ima ukupno 168  i za što nam je trebalo oko 2 sata i 30 minuta. Možda se to može i brže proći, ali mi nismo željeli propustiti niti jedan detalj te zapanjujuće ljepote i  čuda prirode, o čemu svjedoči i nekoliko stotina fotografija koje smo  napravili. Po dolasku do doma, nakon kraćeg odmora, grupa od 20-ak planinara nastavlja uspon prema samom vrhu. U ovom trenutku sunce je već dosta visoko i vruće nam je, uspon je konstantan i strm i nije nam lako, ali mogućnost odustajanja kod nas ne postoji, pa tako nastavljamo uporno prema vrhu. Nagrada za našu upornost su prekrasni vidici koji se po usponu na vrh otvaraju pred nama, a koje je teško  riječima opisati, pa čak i fotografije, koje govore tisuću riječi, ne mogu to na pravi način pokazati, zaista je potrebno to osobno doživjeti.

Nakon pauze za ručak i fotografiranje, krećemo natrag istim putem, sastajemo se s našim prijateljima planinarima koji su nas čekali kod planinarske kuće, te nakon zaslužene okrjepe, nastavljamo povratak prema autobusu. Svi smo složni da posebnu pohvalu zaslužuje naš vozač Krešimir koji je zajedno s nama, bez adekvatne opreme (“u patikicama“) uspješno  ishodao ovu zahtjevnu stazu. Bravo za Krešimira i sve nas, nije bilo lako! Umorni nakon 10-satnog hodanja, ali iznimno zadovoljni, u zadnjem trenu stižemo u  hotel na večeru, kratko se družimo i odlazimo na zasluženi odmor.

Naša nova avantura započinje već sutradan ujutro, traženjem najboljeg puta kojim bismo mogli doći do planinarske kuće Winterleiten na 1800mnv, po mogućnosti bez oštećenja našeg velikog autobusa. Nakon kraće kružne ture po okolini Judenburga i vraćanja autobusa unatrag u stilu Jamesa Bonda, našli smo najbolji put do planinarske kuće do koje stižemo oko 11,30 sati i bez nepotrebnog zadržavanja krećemo prema našem cilju- vrhu Zirbitzkogel koji se nalazi usred parka prirode Zirbitzkogel-Grebenzen i s visinom od 2396 m najviši je vrh Seetaler Alpa. Krajolik, iako sasvim drugačiji od onoga dan ranije, jednako je zadivljujući. Svi planinari koji su krenuli na ovu hodnju uspješno su se popeli na vrh, gdje se čarolija opet ponovila. Prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta, toliko se pruža u daljinu da se čini da vidimo cijelu Austriju. Poslije odmora i ručka krećemo natrag prema planinarskoj kući: malo se grudamo (jer snijega pri vrhu još ima), malo se uz ledenjačko jezero sunčamo  (jer je sunce dovoljno jako), malo idemo prema dolje, pa se onda opet malo vraćamo gore, bučni i veseli , napokon kroz prekrasnu šumu, nakon predviđenih 7 sati hoda stižemo do planinarskre kuće, sjedamo u autobus i opet  u zadnjem trenu stižemo u  hotel na večeru, kratko se družimo i odlazimo na zasluženi odmor.

Naš posljedni dan u Austriji predviđen je za obilazak Zelenog jezera- Grüner See, bisera prirode, okruženog i zaštićenog šumama, koje se nalazi u mjestu Tragöß podno planina Hochschwab. Ono što ga čini posebnim je to što je u ranu zimu samo metar duboko i tada se oko njega nalazi – park! Ali, ovo jezero postaje prava atrakcija otapanjem snijega s planina kada dubina jezera na pojedinim mjestima  iznosi i do 12 metara, a park nestaje i postaje prava podvodna atrakcija. Zanimljivo je da su se drveće i drugo raslinje potpuno prilagodili ovom dvostrukom životu i jednako bujaju u svim uvjetima. Gotovo nestvarno djeluje činjenica da se ovo gorsko jezero nikada ne zamuti. Vrijeme predviđeno za ovaj obilazak proveli smo u šetnji, fotografiranju, odmaranju na terasi obližnjeg restorana, te nešto iza 14 sati krenuli kući. U Osijek smo stigli oko 23 sata.

Ovaj izlet ispunio je sva očekivanja, pružajući nam neponovljivi doživljaj prirode zapanjujuće ljepote koji ćemo dugo nositi u sebi.

Jasminka Pavlov

 

You may also like...