Ljetni odmor planinara na Krvavcu

Ljetni odmor planinara na Krvavcu

Ima jedna stara pjesma.  Idemo u planine jer tamo nema zime. Mi smo izmijenili dio refrena. Jer tamo nema vrućine i sparine. Ljetni provod u Slovenskim Alpama je uvijek nezaboravan. Ove godine odlučio sam otići sa prijateljima na poznatu skijašku destinaciju Krvavec u Kamniškim Alpama. I nismo pogriješili. Krvavec živi i po ljetu!!!

Međunarodna ekipa planinara Jankovca iz Mađarske i Osijeka (16) odlazi iz vruće ravnice na prekrasnu planinu nad Kranjem.

Smještaj u solidnom hotelu Rozka  na Gospincu na 1450m/nm. Inače tu pristaje i gondola koja dovozi putnike iz doline.

Odmah smo očarani velikom terasom-vidikovcem sa koje se vide Kranj, Bled i Julijske Alpe sa kraljem Triglavom. Ako si umoran, mrzovoljan, kažu ljubazni domaćini,  samo sjedi na terasu i boljke će sigurno  proći. Uz pivo naravno!!!

Stvari su u sobama, a cijelo popodne je pred nama. Idemo u šetnju u razgledanje što Krvavec nudi.

A ponuda je zaista bogata. Uređene biciklističke staze, adrenalinski park, letači na zmajevima, dječja igrališta, staze za go karte, nekoliko lijepih hotela i naravno bezbroj planinarskih staza. Kraćih i dužih, laganih i zelo zahtevnih (po Slovenski). Mi smo se odlučili odšetati na vrh Krvavca na 1853 m. Lijepom stazom, livadama na kojima pase ogroman broj krava, sa popratni panoima o biljkama i životinjama tog kraja dolazimo do vrha. Naši prijatelji Mađari bez problema dolaze na vrh sa dvoje djece.  Skijaške gondole i vučnice su imam dojam, na svakom brdu. Ipak je to skijaška destinacija. Povratak na „našu“ terasu. Večera. Pravimo plan za slijedeći dan. Prohladno je predvečerje. Vadimo jakne i veste. Biti će dobro spavanje. Tako je to na planini.

Novi dan. Sunčan i lijep. Doručak pa put pod noge. Danas je u planu doći do vrhova  Zvoha i  Korena. Za nešto manje od dva sata smo na vrhu Zvoh (1972 m). Nevjerojatno je vidjeti izgrađeno umjetno jezero koje snabdijeva vodom sisteme za proizvodnju umjetnog snijega. Veći dio ekipe nastavlja put preko vrha Košutne i uspinje se sajlama i klinovima na vrh Korena (1999 m). Preko Dolge njive vraćaju se u dom. Ukupno 8h hodanja. Ali vrijedilo je! To nam je bio udarni planinarski dan. Večernji odmor uz jamb. Treba netko sutra platit palačinke.

Slijedeći je dan, planinarenje za dušu. Ne znate što je to? To je šetnja bez obaveze i planinarske stege. To je uživanje u planini.

Šetamo prema Kriškoj planini. Posjet poznatoj planšariji Florjan, gdje kušamo prvoklasno hladno kiselo mlijeko. Vrijedne planinarke skupljaju ljekovite trave. Planinari maštaju o krigli hladnog piva. Sa vrha Kriške planine vraćamo se livadama u naš dom. Kako brzo prođu 5h u užitku. Ručak, odmor pa organizacija našeg tradicionalnog „bambus“ partija. Na stolu su slatke i slane delicije, Stankove  „ljekovite“ rakija i boca hladnog  rozea. Moramo proslaviti još jedno uspješno putovanje i druženje u Alpama. Sve nam se poklopilo. Vrijeme idealno, smještaj dobar i priroda koja fascinira. Naravno i dobra, jako dobra ekipa planinara.

Povratak. Naravno ne direktno u naš grad. Posjetili smo prelijepi arboretum u mjestu Volčiji potok. Vrijedi ostaviti dva sata i obići barem dio od ponuđenih destinacija.

U Zagrebu sparina i 36 C. Sprema se nevrijeme. Ručak u Ikei i povratak u naš prevrući grad. Volimo ga makar je vruće i sparno, jer  boljeg nemamo.

Osijek 25.07. 2017.

Miroslav Slovaček